
Ovo djelo utemeljeno na konkretnim događajima iz života njegove porodice tokom epidemije korona virusa u Austriji, gdje je njegov sin ljekar nepravedno bio optužen i zato proveo 70 dana u zatvoru, otkrilo je publici i kako se realnost pretače u fikciju, odnosno literaturu. Ujedno, kako je rekao Velikić, u užem smislu ovo je roman o odnosu oca i sina, o roditeljstvu, a u širem kontekstu o tome kako ekstremne situacije - epidemija imaju uticaj na čovjeka i društvo, jer je promijenjena kompletna ljudska percepcija.
Velikić se osvrnuo i na izreku da o ukusima ne treba raspravljati, ustvrdivši suprotno.
– Samo o tome i ima smisla raspravljati, jer se na taj način dolazi do nekih saznanja i istina, razbijaju se zablude - naveo je Velikić, dodajući da je knjiga već objavljena u Hrvatskoj, da će uskoro biti u Njemačkoj, Mađarskoj i Sloveniji. On je rekao da sumnja da će biti publikovana u Austriji s obzirom na sadržaj.
"Bečki roman" je zato, kako je pojasnio tokom večeri, i svojevrsna storija o tome kako su raspršene neke njegove i sinovljeve ideje o Austriji, zemlji koju i dalje voli, kao i o Austrijancima. Napominje i da je cijela priča imala na kraju pozitivan ishod po njegovog sina, jer je Austrija država u kojoj funkcioniše pravosudni sistem. Zato ova knjiga, za koju je mislio da je nikad neće napisati, kaže Velikić, jeste uspjelo literarno djelo, ali koje za njega ima dublje i sasvim lično značenje. Navodi i da trenutno osjeća da poslije "Bečkog romana" neće više pisati. Jer, ističe Velikić, "promijenio sam galaksiju", dodajući - "ja i dalje živim u toj knjizi". Odnosno, da bi je napisao, morao je sasvim i iskreno da se ogoli, a da bi roman funkcisao, rekao je Velikić.
– Shvatio sam da ovu knjigu ima smisla napisati samo ako se zaista do daske ogolim, i to nije jednostavno. I nije to samo pitanje stida od nekih postupaka, to je rad na sebi koji nije nimalo jednostavan - rekao je Velikić.