"Leđa: Viđeno, neizrečeno"

Kustos postavke izložbe "Leđa: Viđeno, neizrečeno" je Miloš Marjanović, istoričar umjetnosti i član umjetničkog Savjeta galerije F64. Izložba se realizuje uz podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorice.

Serijom "Otac" Mavlaja spaja realizam s preispitivanjem same reprezentacije, odvodeći pogled od ustaljenih načina gledanja. Ove fotografije postaju dokumenti i jednog procesa i geografije koja ga je oblikovala, poziv da iznova promislimo istoriju, mjesto i očeve unutar njih.

"Леђа: Виђено, неизречено" - ОТАЦ 

-ZüLKüFA MAVLAYA

U središtu izložbe nalazi se figura oca – prisutna u kadru, a istovremeno djelimično uskraćena pogledu. Njegovo lice nikada nije vidljivo, čime autor napušta uobičajeni način predstavljanja portreta i pažnju usmjerava na držanje tijela, odnos prema prostoru i tragove iskustva koje čovjek nosi kroz život.

"Леђа: Виђено, неизречено" - ОТАЦ 

-ZüLKüFA MAVLAYA

– Otac se ne pojavljuje kao univerzalni simbol, već kao pojedinac oblikovan vlastitom geografijom, istorijom i svakodnevicom – navodi Oguz Karajemiš (Oğuz Karayemiş) u tekstu koji prati izložbu.

On dodaje da, kao što pejzaži postaju čitljivi kroz fotografije, i lica se čitaju kroz linije, geste i izraze.

"Леђа: Виђено, неизречено" - ОТАЦ 

-ZüLKüFA MAVLAYA

– Leđa, međutim, odolijevaju čitanju. Razumiju se kroz napetosti, nagibe i terete, a ne kroz znakove. Povijena ramena nijesu samo trag povrede ili otpora, nego cjeloživotnog nošenja. Otpor se javlja tek kao uzgredni efekat tog tereta. U tome leži ključni gest Mavlajevih fotografija: kadar se pomjera s lica, koje poziva na čitanje, prema leđima, koja pažnju usmjeravaju na društvene, geografske i istorijske sile što oblikuju nečije postojanje. Geografija tu prestaje biti scenografija i postaje nešto što se osjeća - polje nagomilanog strpljenja, rada i izdržljivosti – navodi Karajemiš.