<p>Рашковић Ивић, Вукотић и Симоновић у крипти подгоричког Саборног храма</p>

Рашковић Ивић, Вукотић и Симоновић у крипти подгоричког Саборног храма / -фото: живана јањушевић

Ljubav pobjeđuje gubitke i bol

Knjiga doktorke psihijatarije, bivše političarke i ambasadorke Sande Rašković Ivić "Život ide dalje - Kako pronaći smisao i kada ga nema" (IK "Vukotić Media", Beograd) promovisana je u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. O knjizi su pored autorke govorili Manojlo Manjo Vukotić ispred izdavačke kuće, protojerej mr Predrag Šćepanović, a promociju je vodio Boris Musić

Sanda Rašković Ivić knjigu "Život ide dalje" objavila je na trogodišnjicu smrti sina Jovana. Čitaoca vodi kroz emotivnu i duhovno potresnu priču o gubicima, bolu i pronalaženju snage da se nastavi dalje. Jer, u periodu od 16 mjeseci pored sina, izgubila je i majku i supruga. No, kako se čulo na promociji, ovo nije samo knjiga o bolu, već i o tome kako ga prevazići, nije ni samo puko dijeljenje potresne lične ispovijesti, već je to i knjiga o tome kako se nositi sa životnim gubicima i kako krenuti naprijed, jer i život sam uvijek ide dalje.

Kako navodi Vukotić, pitanja kako sačuvati dušu, kako izdržati, podnijeti, istrpjeti lavine tuge, i osvijestiti da život ide dalje, tu veliku tajnu zna i s čitaocima je u ovoj knjizi podijelila doktorka Rašković Ivić. Knjigu je, dodaje on, Rašković Ivić napisala po nagovoru urednice u njihovoj izdavačkoj kući Dubravke Vujanović.

– Riječ je o jednoj potpuno neobičnoj, ali sjajnoj knjizi, knjizi bolne sudbine, iskrenosti, uvjerljivosti, topline, u kojoj se na maestralan način prepliću tuga i nada. Ova knjiga jeste autobiografija, ali je istvoremeno i topli stručni vodič koji odgoneta desetine sveljudskih nedoumica. Rašković Ivić tka svoju dramu začinjenu vrlo često čistim literarnim uzletima, ali na ovim stranica imamo mnogo više od toga, jer kao psihijatar sa trodecenijskom praksom ona nam iskustveno prenosi što je bol i tuga – rekao je Vukotić, između ostalog. Rašković Ivić to nosi hrabro, penjući se ka proplancima vedrine, jer zna i vjeruje da život ide dalje, napominje Vukotić, dodajući da se autorka nije prepustila depresiji, već ide stazama spasenja, fokusirajući se na ono što je izgubljeno, nego ono što je dato.

Ljubav smo dužni dijeliti i nakon gubitka

Na kraju promocije publici se obratila Rašković Ivić iskreno podijelivši s prisutnima razloge koji su je podstakli da napiše knjigu o gubicima, tuzi i njenom prevazilaženju. Pritom, kaže, knjiga nije pisana za usko stručni krug, iako ima teoretsku potku. Pošteno je bilo, kaže, da u knjizi zato ne piše samo o iskustvima drugih, već i o svom ličnom iskustvu. Podsjetila je i na naučnu činjenicu da tuga ima nekoliko faza. Kako ja naglasila, ako osoba osjeti da je tuga donijela gubitak samopoštovanja, samopouzdanja i nade, onda je potrebno potražiti stručnu pomoć psihijatra ili psihologa, ako nije pomogao razgovor s duhovnikom ili prijateljima i porodicom.

– Ljubav koju osjećam, ljubav koju smo dobili od onih kojih više nema, dužni smo da dajemo dalje, da je damo onima koji su ovdje. I zato ja danas kada grlim moju kćerku i unuke grlim i mog Jovana, i grleći njih i on ih grli kroz mene – rekla je Rašković Ivić, napominjući da je život sila koja nosi dalje, uvijek dalje.

Šćepanović je obraćajući se publici naveo da je riječ o istinitnoj priči, koja je pisana iz bola duše, ali kako bi se pružila pouka drugima, ujedno je i potraga za smislom života, i kako životu vratiti smisao a kako bi se čovjek izliječio.

– Rašković Ivić je ovom knjigom podigla spomenik ne samo svom sinu, suprugu, majci i ocu, već i svima onima koji su izgubili svoje najmilije i najdraže. Kako da život ide dalje, na tu tajnu svijeta Rašković Ivić pokušava pružiti odgovor. I iako je vrhunski stručnjak, ljekar, njen jezik je razumljiv, i svima koji nisu iz psihijatrije i kojima nije bliska ta tematika – rekao je Šćepanović, između ostalog. Napominje i da je autorka uspjela da prikaže kako se može izboriti s onim što čovjeka čini tužnim, i kako se hrabro izboriti da sjećanje na najdraže živi, pritom tražeći nove horizonte.

Na kraju se autorka družila s publikom i potpisivala knjigu.