Ovacijama ispraćena premijera predstave "Kjara Zorzi"

"Kjara Zorzi, Pseudo-istorijska komedija o teatru i domovinskoj sigurnosti" smještena je u Budvu i Veneciju krajem XVIII vijeka, tačnije od Šćepandana do Nikoljdana 1786. godine.

Kroz likove Kjare Zorzi, Aleksandra Zorzija, Antuna Kojovića i njegove sestre Katarine, Antuna i Miroslava Zanovića i mnogih drugih, predstava oživljava Budvu iz vremena mletačke uprave, ispisujući slojevitu pozorišnu priču o gradu koji se nalazi na razmeđu različitih političkih, kulturnih i ličnih interesa. Đurkovićev tekst, pisan upravo za scenu Između crkava, vješto koristi autentični ambijent budvanskog Starog grada, pa arhitektura prostora postaje prirodni dio scenskog svijeta, dodatno naglašavajući vezu između istorije, mjesta i fikcije.

Premijerno izvođenje ispratila je brojna publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila tribine. Gledaoci su sa posebnom pažnjom pratili razvoj radnje, prepoznajući duhovitost, ironiju i brojne lokalne reference utkane u tekst, dok su se tokom predstave često mogli vidjeti osmijesi na njihovim licima. Glumci su na kraju nagrađeni dugotrajnim, srdačnim aplauzom za premijerno izvođenje koje je obilježilo ovo značajno festivalsko veče.

Udovičić Pleština: Đurkovićev gorko-slatki rukopis govori istinu kroz humor

Dramaturškinja Željka Udovičić Pleština nakon igranja je izjavila da joj je bila velika čast što je dio projekta koji predstavlja praizvedbu jednog savremenog crnogorskog teksta.

– Uzbuđenje je veliko i nadam se da smo, a sudeći po aplauzu jesmo, opravdali povjerenje i očekivanja publike. Ono čemu se nadam jeste da smo uspjeli dešifrovati taj Đurkovićev specifičan gorko-slatki rukopis koji vas, s jedne strane, udari da čujete istinu, a s druge pomazi da se lako nasmijete i da sami sebe kroz to na neki način prepoznamo. Tekst nismo skraćivali, ali jesmo promijenili redosljed nekih slika slijedeći logiku prostora i vjerujem da bi on time bio zadovoljan. Ja sam fascinirana njegovim tekstom. Ono što nas je potaklo, a što nam je Đurković omogućio, jeste to što se poigrao faktografijom, istorijskim činjenicama, lokalnim legendama, ali jednako tako i poimanjem i našim sjećanjima te istorije, slažući od toga mozaik – kazala je ona, te se prisjetila svojih angažmana u Crnoj Gori.

– Moje veze sa Crnom Gorom su umjetnički dugačke i neraskidivo sam vezana za ovu kulturu. Radila sam mnogo predstava, jednu i u Budvi. Sjećam se, to je bila predstava "Srodne duše" u režiji Dina Mustafića, prije desetak godina, prema Aristofanovim "Žabama" i "Pticama". Ovo je drugi put da sam prisutna na Gradu teatru i drago mi je što je to baš za četrdesetu godišnjicu – kaže ona.

Ana Vukotić: "Želim ovoj predstavi zaista dug život"

Rediteljka predstave Ana Vukotić kazala je da je apsolutno zadovoljna, ali i da je proces bio dugotrajan i mukotrpan.

– Prije svega radili smo u Zetskom domu, u vrlo specifičnim okolnostima kada je riječ o tehničkoj podršci, a onda doći i adaptirati se na otvoreni prostor za koji je zapravo i pisan ovaj komad nije bilo nimalo jednostavno. Ovo, koliko god iz publike izgledalo kao šarmantan teren, za glumce nije lako. Kada dva kruga prođete uz ove stepenice, shvatite da ste mrtvi. Tako da, prije svega, hvala Gradu teatru, tehničkoj podršci i svima koji su bili uz nas od kada smo došli u Budvu. To je zaista bilo na najvišem mogućem nivou. Čini mi se da je predstava napravila dobru interakciju sa publikom i na premijeri su uvijek malo zategnute emocije, ali vjerujem da će u narednim igranjima predstava još napredovati. Želim ovoj predstavi zaista dug život. Sad su je preuzeli glumci i producenti. Želim svima njima da sačuvaju predstavu jer je ovo nešto što nedostaje repertoarima crnogorskih pozorišta i mislim da je riječ o važnoj temi koja se tiče svih nas. Ljubo Đurković je ovaj komad pisao baš za mene i to je jedna čast i zadovoljstvo – kazala je Vukotić, koja je iskoristila priliku da Gradu teatru čestita jubilej.

– Srećan 40. rođendan Gradu teatru. Želim mu da napreduje, da vrati internacionalni karakter, da integriše crnogorske glumce, autore i umjetnike. Mislim da je ovo pravo mjesto da pokažemo ono što jeste crnogorska kultura i da kroz festivale i sve što radimo u umjetnosti vratimo značaj umjetnosti, jer je svima potrebna umjetnost u ovom gradu i u ovoj državi. To je jedno polje gdje treba da se mirimo i koje oplemenjuje sve nas. Ja uvijek kažem: uzalud sva industrija i sva izgradnja ako nemate kultivisan narod. Kako bi rekao Paolo Mađeli: "Nije skupa kultura, skupo je imati nekulturan narod". Želim nam svima da se radujemo kulturi, pozorištu i da imamo svijest o tome koliko je ono važno za svakog čovjeka pojedinačno i za ukupno stanje u društvu, koje vidimo da je raslojeno. Mislim da je kultura mjesto gdje moramo da se sretnemo i zagrlimo i koje će nas sigurno izvesti iz svake vrste krize – zaključila je rediteljka.

Ana Vujošević: Kjara Zorzi je simbol slobode i radosti

Glumica Ana Vujošević, koja tumači lik Kjare Zorzi, zahvalila je koproducentima i publici, istakavši da je bilo zadovoljstvo raditi na ovom komadu.

– Za mene je ovo izuzetan komad i veoma neobično i dovitljivo pisan od strane Ljuba Đurkovića. To nije nešto što je tipično za njega. Ta demistifikacija našeg mentaliteta i našeg bića govori mnogo o svemu što je ovdje protkano na jedan vrlo delikatan način. Ostavlja se jedna kontroverza i pitanje da li je bolje što su Mlečani otišli ili bi bilo bolje da su ostali. Jesmo li mi stvarno špijuni u genetici, da li je to upisano u naš DNK, kakva je pozicija žene, sestre, podjela imovine... Mi smo se dosta borili jer smo imali možda malo vremena da osvojimo ovaj prostor. On je izuzetno zahtjevan, predivan i potpuno adekvatan za ovu predstavu, ali bilo je potrebno osvojiti ga i to nam je oduzelo dosta energije. Što se tiče mog lika, Kjare Zorzi, Ljubo je napisao pseudo-istorijsku komediju. Nešto je zasnovano na činjenicama, a nešto je plod njegove mašte. Porodica Zorzi, čuvena venecijanska porodica, zaista postoji. Palazzo Zorzi i danas se može vidjeti u Veneciji, tako da svi ovi likovi imaju svoje utemeljenje – istakla je ona.