Preminuo Igor Bojović: Pisao je srcem u stihu

Igor Bojovic - dramaturg iz Niksica

- NIKOLA SAVELJIC
2/2/2025. u 21:24 h
Živana Janjušević

Preuzmite našu aplikaciju

Get it on Google Play
Download on the App Store
Explore it on AppGallery

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

Preminuo Igor Bojović: Pisao je srcem u stihu

Istaknuti dramski pisac, dugogodišnji upravnik beogradskog Pozorišta "Boško Buha" (2016 - 2023), Igor Bojović, preminuo je danas u Beogradu, prenijeli su saopštenje ovog teatra brojni regionalni mediji. Kako se navodi, informacije o sahrani i komemoraciji, biće naknadno objavljeni

"Nadali smo se da će još mnogo stihova izaći iz Igorovog pera, i da ipak neće napustiti ovaj svijet u tako mladim godinama. Sigurni smo da će njegovi komadi još dugo živjeti na domaćim scenama i da će se još mnoge generacije publike radovati njegovim visprenim opažanjima o svijetu koji nas okružuje. Oni koji su ga poznavali malo bliže, pamtiće i njegovu duhovitost vedrinu koju je širio i van scene", saopštilo su iz Pozorišta "Boško Buha".

Zavičaj nosimo sa sobom, a inspiraciju crpimo iz djetinjstva

U intervjuu za "Dan", Bojović je svojevremeno istakao koliko je bio vezan za Crnu Goru.

– Pod­go­ri­ce i Nik­ši­ća, gra­do­va u ko­ji­ma sam ži­vio i ra­dio, u mo­jim ko­ma­di­ma ima ko­li­ko i Gornje Zmi­ni­ce po­red Zmi­nič­kog je­ze­ra na Dur­mi­to­ru, oda­kle su Bo­jo­vi­ći i Lju­bo­tinja kod Ce­tinja oda­kle su Lu­bar­de, mo­ja uj­če­vi­na gdje sam pro­veo ve­li­ki dio svog dje­tinj­stva i što je pre­sud­no uti­ca­lo na for­mi­ranje i mo­je lič­no­sti i sop­stve­nog autor­skog sti­la. Če­ti­nar­ska br­da s jed­ne stra­ne i krš Cr­ne Go­re s dru­ge, uči­ni­li su da dram­ski su­kob po­sta­ne osno­va mog ra­da, uči­ni­li su da za se­be če­sto u ša­li ka­žem da sam di­je­te iz "mje­šo­vi­tog bra­ka": otac mi je sa Ža­blja­ka a maj­ka sa Ce­tinja. Ko­li­ko je kr­še­vi­tih br­da u Lu­bar­di­nim sli­ka­ma, ko­li­ko je Cr­ne Go­re u "Gu­sla­ru" i "Za­kla­nom jagnje­tu" i ko­li­ko je upra­vo to što je sa­mo i ka­rak­te­ri­stič­no na­še, op­čini­lo svi­jet do te mje­re da na kon­kur­si­ma bu­de is­pred Pi­ka­sa i Ša­ga­la? Umjet­nost je ka­ko ka­že Vik­tor Igo (re)kre­a­tiv­ni svi­jet dje­tinj­stva. Gdje god da ode­mo, šta god da ra­di­mo, za­vi­čaj no­si­mo sa so­bom a in­spi­ra­ci­ju za svo­ja dje­la, sva­ka­ko cr­pi­mo iz dje­tinj­stva - govorio je Bojović.

Bojović je bio čest i omiljen saradnik i podgoričkog Gradskog pozorišta, koje se od njega oprostilo, navodeći da su u njemu vidjeli prijatelja. Podsjetimo, u podgoričkom teatru Bojović je bio zaslužan za brojne uspješne predstave, bilo da je riječ o onima za djecu ili odrasle.

– Zauvijek ćemo biti ponosni na našeg Igora, zahvalni na svemu što nam je dao. Uz veliku ljubav i poštovanje čuvaćemo svaku njegovu napisanu riječ, svako slovo na papiru koje je cijelim svojim srcem dao našoj kući. Tvoj Durmitor je hladan večeras, kao i srca svih nas koji smo te imali u svojim životima. Mirno more kapetane i vječiti dječače, hvala ti na svemu što si uradio za nas. Tvoje Gradsko pozorište - naveli su iz podgoričke pozorišne kuće.

U pozorištu nikad nije dosadno

Bojović nam je tom prilikom rekao i da na pi­tanje šta umjet­ni­ke po­kre­će, od­go­vor ni­je ni ma­lo jed­no­sta­van.

– Svo­je­vre­me­no mi je Alek­san­dar Po­po­vić re­kao: "Znaš, ne­će ti u po­zo­ri­štu uvek bi­ti le­po, ali ni­kad ti ne­će bi­ti do­sad­no" i bio je u pra­vu. Eto, i to bi mo­gao bi­ti je­dan od od­go­vo­ra. S dru­ge stra­ne, umjet­nost nam po­ma­že da sa­ču­va­mo onaj naj­bo­lji dio svo­je lič­no­sti, da sa­ču­va­mo di­je­te u se­bi. Za­to umjet­ni­ci i u po­znim go­di­na­ma umi­ru mla­di - rekao je Bojović. Osvrnuo se tada i na prilike za rad u pozorištima.

– Jo­van Ći­ri­lov je, po mo­jem mi­šljenju, dao naj­bo­lji od­go­vor na to pi­tanje: "U po­zo­ri­štu je uvek bi­lo `nikad gore` ali uvek na raz­li­čit na­čin". Jed­nom od pr­vih po­zo­ri­šnih pra­vi­la me na­u­čio moj po­koj­ni đed Jo­van ko­ji je imao če­ti­ri raz­re­da osnov­ne ško­le: "Kad naj­manje imaš pa­ra, ma­ži br­ko­ve vo­skom da iz­gle­da da si jeo med". Eto, ta­ko se u po­zo­ri­štu ra­di od kad "znam za se­be", što bi opet u mom kra­ju re­kli - govorio je Bojović.

Bojović je rođen u Nikšiću 1969. godine. Autor je brojnih komada za djecu i odrasle od kojih su najznačajniji "Izvanjac", "Happy End", "Ženidba kralja Vukašina","Bajka o caru i slavuju", "Baš Čelik", "Petar Pan", "Mačor u čizmama" i dr. koji su izvođeni na scenama brojnih pozorišta u zemlji i inostranstvu. Autor je i koautor scenarija za igrane filmove "Nož", "Lavirint", "Rat uživo", i TV serija "Snovi od šper ploče", "Dobro veče, deco" i drugih.

Dobitnik je Sterijine nagrade za tekst savremene komedije, 1995, za herojsku komediju "Mačor u čizmama" Sterijine nagrade za savremeni dramski tekst - zasad jedini tekst nagrađen ovom nagradom, a da je pisan za djecu, 1996, za dramu "Izvanjac", i brojnih drugih, od kojih se izdvaja Zmajeva nagrada za ukupan doprinos dramskom stvaralaštvu za decu koju je dobio 2004. godine.

Bio je dugogodišnji predsjednik srpskog ogranka UNIMA-e. Bio je 18 godina direktor i umjetnički direktor Pozorišta lutaka "Pinokio", a prije toga i direktor drame i dramaturg Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici.

Preuzmite našu aplikaciju

Get it on Google Play
Download on the App Store
Explore it on AppGallery

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

IGOR BOJOVIĆ (NIKŠIĆ, 1969 - BEOGRAD, 2025)DRAMSKI PISACUPRAVNIK POZORIŠTASterijina nagrada

Vezane vijesti

IZBOR UREDNIKA

{CURRENT-PAGE} / {ALL-PAGES} ×