Sofija Drakulović: Svaki dan je pjesma

Pjesma nastaje u kući, u gradu, na selu, u našem omiljenom kafiću; ona je svuda i u svakom trenutku. Stihove rađa onaj ko je introspektivan i dobar posmatrač, kaže Sofija Drakulović u intervjuu za "Dan"

Publika 10. „LiTeritorije“ imala je priliku da prve večeri u Dodestu pogleda poetsko-muzički performans „Četiri godišnja (ne)mira“. Autorka ovog poetskog i instrospektivnog istraživanja, iskrenog, na momente ne samo ironijskog već i autoironijskog, duhovitog, koji se bez zazora razračunava sa monotonijom i apsurdima svakodnevice, benignim i malignim socijalnim deformacijama, jest pjesnikinja Sofija Drakulović. Ona je književnica, multiinstrumentalistkinja, studentkinja master studija na odsjeku za Srpski jezik i južnoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu u Nikšiću, dobitnica nagrade na festivalu „Slovo Gorčina“ u Stocu, članica Foruma mladih pisaca KIC-a, finalistkinja pjesničkih konkursa na festivalu u Stocu i „Ratkovićevih večeri poezije“. Drakulović je i autorka kratkometražnog filma „Druga strana rijeke“, jedna od autorki emisije „Opkoračenje“, pjesnikinja čija je poezija dosad objavljivana u mnogim elektronskim časopisima i zbornicima. Autorka je i zbirke poezije „Ispovijesti su gore nego psovke“ („Platforma knjiga“, Podgorica) koja će se uskoro naći u rukama čitalaca, što je još jedan dodatni, a možda i jedan od najboljih razloga i povoda za razgovor.

Дракуловић током перформанса који је одржала прије неко вече на ЛиТериторији

-ФОТО: ДАМИР МУРСЕЉЕВИЋ/КИЦ БУДО ТОМОВИЋ

• Što je za Vas poezija? Kako ste otkrili poeziju? Što Vas je poguralo ili privuklo poeziji?

– Poeziju sam otkrila u ranom djetinjstvu – uvijek me je privlačila višeznačnost riječi i ono što ona izaziva. Naravno, kako sam odrastala, tako su se razvijali i moji senzibiliteti koji mi dopuštaju da pjesničku sliku sagledam iz više perspektiva. Poezija je otvaranje i odbrana od svijeta, istovremeno.

• Kako nastaje pjesma? Gdje je rodno mjesto pjesme, pa time i poezije? Što isprovocira klicu poezije da krene da se probija napolje?

– Pjesma nastaje u kući, u gradu, na selu, u našem omiljenom kafiću; ona je svuda i u svakom trenutku. Stihove rađa onaj ko je introspektivan i dobar posmatrač. Prema tome – svaki dan je pjesma.

Osjećaj pripadnosti zajednici

• Koliko Vam je značilo - znači, članstvo u KIC-ovom Forumu mladih pisaca?

– Forum mladih pisaca KIC-a za mene predstavlja ključni prostor za artikulaciju sopstvenog pjesničkog glasa. Značaj Foruma se ogleda u tome što mladom autoru nudi osjećaj pripadnosti zajednici koja se sa posvećenošću i ljubavlju ozbiljno bavi književnošću.

• Vi ste otišli i korak dalje (ili ako bismo se vratili u neka ranija vremena – korak nazad) pa ste poeziji dodali zvuk i ritam. Publika je imala priliku da na LiTeritoriji pogleda Vaš poetsko-muzički performans „Četiri godišnja (ne)mira“. Zašto ste Vašim pjesmama dodali i ritmičko-melodijske obrasce?

– Muzika napravljena za poetsko-muzički performans sastoji se od ambijentalnih i minimalističkih tonova gitare i klavijature. Zaključila sam, u procesu stvaranja, da se takvi, diskretni i mračni elementi, uklapaju sa odabranim pjesmama čiji se bunt, ironija i pesimizam dodatno naglašavaju.

• Zanimljivo bi bilo čuti i zašto „Četiri godišnja (ne)mira“? Koliko nemir (društveni, emotivni, politički…) pogoduje ili pogađa poeziju?

– Svijet je trenutno u nemiru, većem nego ikada, a on se, naravno, projektuje na svakoga pojedinačno. „Četiri godišnja (ne)mira“ pokušava da naslika nelagodu unutrašnjeg svijeta pojedinca koji je u stanju da se preda nekoj vrsti rezignacije, ali je istovremeno spreman i da se bori. Performans predstavlja faze emocionalnog i egzistencijalnog sazrijevanja u gotovo svakom kontekstu u kom se čovjek može zadesiti. Može se reći i da nam daje pregled stanja duha onih koji su „uvijek dobro“.

Насловница књиге која ће ускоро у руке читалаца

-ФОТО: платформа књига

• Uskoro treba da izađe i Vaša prva zbirka poezije koja takođe ima slikovit naslov „Ispovijesti su gore nego psovke“. Koliko je teško poetsko ogoljavanje, naročito pred onima, prafraziram, tvrdog uha?

– Najteže je prvo ogoljavanje, pred samim sobom. Takav proces iziskuje puno snage i vremena, i na kraju vodi do ove druge vrste ogoljavanja. Ono je, makar za mene, malo lakše – ja sam ona koja inicijalne tokove misli i osjećanja transponuje kroz stih i dostavlja čitaocima koji će se sa njima (možda i neće) identifikovati.

Preuzmite našu aplikaciju