Radović je započeo novinarsku i književnu karijeru u Crnoj Gori, a u Kanadi je nastavio da piše poeziju. Autor je više od 15 knjiga poezije među kojima su sonetni vijenci Sretilje, Hristanište, Nježje, Strahor, Vučica i druge.

Autor je više od 15 zbirki poezije među kojima su sonetni vijenci "Sretilje", "Hristanište", "Nježje", "Strahor", "Vučic"...

Za svoje stvaralaštvo je dobio više priznanja i nagrada među kojima su i međunarodna nagrada "Zlatni vitez", ruskog nacionalnog priznanje "Imperijalna kultura" koje nosi ime Eduarda Volodina, Jesenjinova zlatna jesen, zlatna medalja Mihail Ljermontov i drugih.

Nosilac je Viteškog krsta i zlatnog ordena Sergeja Jesenjina i Zlatnog ordena za zasluge Rusiji i Saveza pisaca Ruske Federacije.

Pjesme su mu objavljene u više od 50 antologija i prevođene na mnoge jezike između ostalih na engleski, ruski, španski, njemački i poljski jezik.