Crnogorski grafički dizajner mr Aleksandar Miličić ovih dana predstavlja se u beogradskoј galeriјi "Nikola Radošević" postavkom naslovljenom "Intermezzo". Izložbu čine Miličićevi radovi nastali tokom njegovog boravka u umjetničkoj rezidenciji "Gustavo Rosa" u Sao Paulu u januaru i februaru ove godine. Miličićev "Intermezzo" može se u ovoј beogradskoј galeriјi pogledati do kraјa јuna.
• Zašto naziv "Intermezzo"? Od čega je to "odmor" ili je u pitanju "međuigra", uvod u neko novo poglavlje?
– Malo je termina koji opisuju emotivni život u vremenu koje trenutno živimo; u vremenu fluidne ljubavi i fluidnog života (Zigmunt Bauman), u doba nadzornog kapitalizma (Šošana Zubof), u permanentnom vanrednom stanju (Đorđo Agamben), tokom tiranije trenutka (Tomas Hilan Eriksen), i spektakularne vizuelizacije svijeta (Mark Ože). Riječi i sintagme koje teže da opišu i objasne nam šta to mi zapravo živimo brojne su i nižu se bibliotečkim policama, protežu se duž knjiških rikni, šeruju se na profilima i stranicama društvenih mreža, a katkad (u trenucima predaha najčešće) bivaju i pročitane, promišljene, prepričane, shvaćene. Takva je situacija, glavna priča: živi se brzo, radi se puno, odmara se rijetko, predah se hvata izuzetno, a intermeco je tek jedan od nekoliko termina koji odlično pristaju opisu emotivnog života koji uspijeva da preživi i osjeća u takvim uslovima. Moj "Intermezzo" je "upad" u kolotečinu i ritam ustaljenog vremena današnjice.
• Iako ste do kraja apstrahovali, utisak јe da su na Vašim grafikama – printovima ipak u pitanju ljudi – simboli ljudske figure. Zašto ste odlučili da (samo) uz pomoć linije i tačke, naravno i boje, na ovaj način kreirate-izrazite čovjeka i njegov svijet?
– Ova izložba je nastala tokom usavršavanja u Brazilu u kojem je dominantan umjetnički pravac geometrijska apstrakcija. Logično je bilo da u takvom ambijentu kreiram na sličan način, predstavljajući ljude kroz formu koju ste primijetili. Sa druge strane, volim da izlazim iz umjetničke zone komfora i trudim se da mi ciklusi i izloženi radovi budu različiti. Obrazovanje iz umjetnosti mi je vezano za primijenjenu umjetnost i na tom terenu volim da istražujem. Možda i ovaj "Intermezzo" prođe "između činovaˮ kao što to biva u velikim predstavama, i možda "glavnu porukuˮ neopozivo donese već ugovoreni čin. Ali uprkos tome, skicirani likovi ovog sasvim kratkog i sasvim jasnog međučina ostaće da dominiraju domenom imaginacije, onim u životu nerealizovanim, a željenim planovima, onim sjećanjima na posebne i izuzetne trenutke, onim rijetkostima i antikvarijatima zvanim osjećajnost kojima smo svi htjeli-ne htјeli na kraju prepušteni.
• Čini se da je osnovna ideja da se uz pomoć zagrljaja treba boriti protiv alijenacije. Smatrate li da će zagrljaj spasiti svijet?
– Algoritmi i raznorazni softveri imaju vještačku inteligenciju zaprepašćujuće snage, ali iako živimo u digitalnoj eri oni nisu savladali glavne lekcije iz taktilnosti i osjećanosti. Postoji prostor da jedni prema drugima ostanemo humani. Smatram da zagrljaj može učiniti naš život i svijet boljim, i rijetke su, skoro nemoguće i nepoznate, situacije u kojima zagrljaj ne pomaže. To je moj lični doživljaj.
• Na Vašim radovima prepoznajemo ljudsku svakodnevicu. Zašto Vam je svakodnevica interesantnija od recimo neke alegorije, mita, ideje...? Da li je to, kao što navodi kustoskinja Knežević, ujedno i razlog da se Vaši radovi mogu podvesti pod buffering estetiku?
– Volim sadašnji trenutak i poziciju djelovanja "ovdje i sad", jer što je prošlo – prošlo je. Alegorije i mitove ne prožimam nužno kroz moje radove, ali cijenim stvaraoce koji su inspirisani njima. Pomenuta estetika u mojim radovima daje univerzalizujući karakter – tako da heroine i heroji koje sam prikazao u njima možemo biti svi mi, a u rijetkim trenucima u kojima se dokopamo ljubavi kao prirode i prirode kao ljubavi mi to zaista i jesmo.
Ž.JANjUŠEVIĆ
