Koliko traje virusna temperatura kod djece
-SHUTTERSTOCK

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

Koliko traje virusna temperatura kod djece

Tri sata ujutru. Toplomer pokazuje 39,2, a obrazi djeteta gore kao da je cijelo popodne trčalo za loptom. Sirup koji ste dali prije dva sata kao da nije značajno spustio temperaturu. Dok stojite nad krevetom i osluškujete svaki uzdah, kroz glavu vam prolazi jedno jedino pitanje: koliko će ovo trajati?

To pitanje muči gotovo svakog roditelja, i sasvim je opravdano. Groznica djeluje uznemirujuće baš zato što nema vidljiv kraj, a vi nemate dugme kojim biste je ubrzali ka oporavku. Dobra vest jeste da kod virusnih infekcija povišena temperatura prati prilično predvidiv tok. Kada upoznate taj ritam, mnogo lakše ćete procijeniti kada treba strpljivo čekati, a kada potražiti ljekara.

Kada virus uđe u organizam, imuni sistem djeteta reaguje na način koji roditelje često plaši, iako ta reakcija ima zaštitnu ulogu. Virus podiže tjelesnu temperaturu. Neki virusi se teže razmnožavaju pri višoj tjelesnoj temperaturi, pa povišena temperatura zapravo predstavlja dio odbrane organizma, koristan mehanizam koji telo prirodno pokreće da bi neprijatelju otežalo opstanak.

Zamislite to ovako. Tijelo namjerno pojačava grijanje u kući da bi nepozvanom gostu boravak postao neudoban. Zato umjereno povišena temperatura nema status neprijatelja. Postaje problem tek kada je veoma visoka ili traje duže vrijeme, jer tada iscrpljuje sitan dječji organizam i može dovesti do dehidracije, a kod najmlađih i do ozbiljnijih komplikacija.

Vredi zapamtiti i jednu utješnu činjenicu. Visina temperature ne govori uvijek o težini bolesti. Obična prehlada umije da podigne živu na toplomeru visoko, dok neke ozbiljnije infekcije prolaze uz blagu povišenu temperaturu. Brojka na ekranu jeste važan podatak, ali ponašanje deteta govori bar jednako glasno.

Tri faze koje groznica obično prolazi

Virusna temperatura kod djece najčešće traje tri do pet dana, u zavisnosti od vrste virusa i jačine imunog odgovora. Tok se gotovo uvijek odvija u nekoliko prepoznatljivih koraka, pa ćete lakše disati kada znate šta vas čeka.

Prvog i drugog dana temperatura naglo skače. Uz nju stižu malaksalost, bol u mišićima, kašalj i curenje nosa. Dijete je razdražljivo, gubi apetit i traži krevet. Ova faza umije da uplaši baš zbog brzine kojom živa juri naviše.

Oko trećeg dana nastupa preokret. Ako nema komplikacija, temperatura tokom dana počinje da popušta i bez ljekova, ali zna ponovo da poraste u večernjim satima. Mnogi roditelji se tada uznemire jer pomisle da bolest ne prolazi. Riječ je, međutim, o sasvim uobičajenom obrascu, jer temperatura prirodno može da varira tokom dana i često bude viša u večernjim satima.

Posle toga slijedi postepen pad temperature. Kod lakših virusnih infekcija to se najčešće dešava između trećeg i petog dana, kada temperatura postepeno slabi i dijete počinje da se osjeća bolje. Ako visoka temperatura potraje duže od pet dana, posjeta pedijatru postaje obavezna, jer dugotrajna temperaturamože da ukazuje na nešto što traži liječenje.

Kada je vrijeme da reagujete

Ne postoji univerzalna granica za davanje lijeka za temperaturu. Lijek se obično daje kada je detetu neprijatno, loše se osjeća ili prema preporuci pedijatra. Ispod te vrijednosti često je pametnije pustiti tijelo da se samo izbori, jer blago povišena temperatura može biti dio prirodne odbrane organizma.

Postoje izuzeci od ovog pravila. Neka djeca su sklona febrilnim konvulzijama, pa kod njih i temperatura tek nešto iznad 37 stepeni može izazvati komplikaciju. Za takvu djecu prag za reakciju spušta se niže, uvijek u dogovoru sa ljekarom koji poznaje istoriju djeteta.

A šta su zapravo te konvulzije kojih se roditelji najviše plaše? Febrilne konvulzije javljaju se kod djece uzrasta od šest mjeseci do pet godina, kao odgovor na nagli skok tjelesne temperature. Reč je o kratkim napadima sa trzanjem mišića, ukočenošću iji ponekad gubitkom svesti. Deluju zastrašujuće, ali u najvećem broju slučajeva ne ostavljaju trajne posledice. Ipak, svako dijete koje doživi takav napad treba odvesti ljekaru, kako bi se isključili drugi uzroci.

Po čemu se virusna razlikuje od bakterijske

Roditelji se često pitaju da li je posrijedi virus ili nešto što traži antibiotik. Razlika nije uvijek očigledna golim okom, pa konačnu riječ ima pedijatar, ali postoje signali koji usmjeravaju pažnju.

Virusne infekcije obično dolaze sa lepezom blažih tegoba odjednom, poput curenja nosa, kašlja i bolova u tijelu, i povlače se same za nekoliko dana. Bakterijske infekcije češće udaraju na jedno mjesto, recimo na uvo, grlo ili pluća, i znaju da se pogoršavaju umjesto da slabe. Kada se dijete naizgled oporavi, pa mu se stanje naglo vrati i pogorša, to je znak da treba ponovo na pregled. Antibiotici protiv virusa ne djeluju, zato ih nikada ne treba davati na svoju ruku.

Šta zaista pomaže

Kada temperatura počne da raste, prva i najteža vještina jeste ostati smiren. Uspaničen roditelj donosi brze i loše odluke, a dijete osjeti svaku napetost u sobi.

Počnite od pouzdanog mjerenja. Digitalni ili infracrveni toplomer daće vam tačnu sliku, a redovno mjerenje pokazaće da li temperatura raste ili se smiruje. Tek na osnovu brojke odlučujete o sledećem koraku, umesto da se oslanjate na dlan prislonjen uz čelo.

Tečnost je sledeći adut. Visoka temperatura brzo isušuje organizam, pa dete treba stalno pojiti vodom, čajem ili toplom supom. Ako povraća i odbija sve, nudite male gutljaje često, u skladu sa tim šta dijete može da podnese.

Obratite pažnju i na odjeću. Dete koje gori od temperature ne treba dodatno utopljavati, jer debeli slojevi samo zadržavaju toplotu. Lagana pamučna pidžama i jedan tanak pokrivač sasvim su dovoljni. Ako dijete počne da drhti dok temperatura raste, pokrijte ga dok ne dostigne vrhunac, a potom ga ponovo rasteretite.

Mlake obloge nekad mogu pomoći djetetu da se osjeća prijatnije. Pamučnu krpu ili pelenu natopite mlakom vodom, dobro je iscijedite i stavite djetetu na čelo, vrat i prepone. Voda treba da bude mlaka. Izbjegavajte hladnu vodu i naglo hlađenje, jer mogu izazvati drhtanje i nelagodu.

Ako dijete teško podnosi temperaturu, ljekar može preporučiti antipiretike. Najčešće su to paracetamol ili ibuprofen, a dozu i razmak između doza određuje pedijatar prema uzrastu i težini djeteta. Jedno pravilo nema izuzetka: aspirin se kod djece izbjegava zbog rizika od Rajovog sindroma, rijetkog ali ozbiljnog oboljenja koje pogađa jetru i mozak.

Mlaka kupka može pomoći da se dijete osjeća prijatnije, ali nije zamjena za lijek kada je on potreban. Hladan tuš nikada ne dolazi u obzir, jer naglo hlađenje zatvara krvne sudove na koži i pogoršava stanje.

Bebe traže poseban oprez

Sa najmlađima su pravila stroža, a granica za uzbunu niža. Beba ne umije da kaže šta je boli, pa svaki signal vrijedi shvatiti ozbiljno.

Improvizacije ovdje nemaju mjesta. Hladne obloge i kupke sa alkoholom mogu izazvati nagli pad temperature i naškoditi osjetljivoj koži, pa ih treba potpuno izbjegavati. Kada beba dobije temperaturu, prvi korak je poziv pedijatru, naročito ako toplomjer pokaže 38 stepeni.

Ljekovi se daju isključivo po uputstvu ljekara. Bebama se obično propisuje paracetamol u malim dozama prema težini, dok ibuprofen dolazi u obzir tek posle šestog mjeseca. Hidrataciju održavate češćim podojima ili, kod beba na formuli, dodatnim unosom tečnosti u malim količinama tokom cijelog dana.

Pratite pažljivo kako se beba ponaša. Ako odbija hranu i tečnost, povraća, ima osip, slab kontakt očima ili znake grča, ne čekajte, potražite hitnu pomoć. Kod beba je uvijek bolje proveriti jednom previše nego jednom premalo.

Granice prirodnih metoda

Prirodni postupci, poput mlakih obloga, lakih kupki i skidanja viška odjeće, lijepo djeluju kod umjereno povišene temperature. Tijelo se kroz znojenje hladi postepeno, što mu mnogo više prija od naglih intervencija.

Te metode imaju jasnu granicu. Kada vrijednosti odu visoko ili se zadrže danima, samo rashlađivanje neće biti dovoljno, pa lijek i savjet ljekara postaju neophodni. Najveća korist od prirodnih metoda leži u osiguranju dovoljnog unosa tečnosti, jer dehidracija kod male djece nastupa brže nego što roditelji očekuju.

Vratimo se na pitanje s početka. Virusna temperatura kod djece traje, po pravilu, tri do pet dana i u najvećem broju slučajeva prođe uz mirovanje, dovoljno tečnosti i pravilnu njegu. Ako ne popušta ni posle tri dana, ako se vraća u talasima ili ako dijete djeluje bezvoljno i izrazito loše, treba se obratiti ljekaru. Praćenje stanja i razgovor sa pedijatrom o svakom koraku ostaju najsigurniji put kroz dane koje nijedan roditelj ne voli, ali ih gotovo svi prežive lakše nego što su strahovali na početku.

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA