Najbolji lijek za prostatu u narodnoj medicini je vrbovica (Epilobium pariflorum), u narodu poznata i kao svilovina, mala ili bijela mlečika, kiprovina, crveni noćurak, vrbova ružica. P
Cijenjena je u cijeloj Evropi, u Britaniji je poznata pod imenom Mountain ili Broad – leaved Villovherb, u Njemačkoj Berg-Veidenroschen, u Italiji Garofanino di montagna, a Francuzi su joj nadjenuli ime koje je takođe povezano sa planinama, Epilobe des montagnes.
Vrbovica su koristili i stari narodi, ali je s vremenom zaboravljena, a iz zaborava je izvukla austrijska travarka Maria Treben.
Ova višegodišnja biljka je veoma rasprostranjena i može da poraste do metar, a cvjeta od jula do septembra. Ružičasti cvetići imaju po četiri latice, krase vrhove. Polen i nektar vrbove ružice su mamac za pčele i med je izuzetno ukusan, ali pčelari to uglavnom ne znaju. Raste na šumskim čistinama, uz puteve oko četinarskih i listopadnih šuma. Prijaju joj svježe hranljive podloge bogate azotom. Posjeduje izuzetno antiseptičko, antibakterijsko i antiupalno svojstvo, a pojedini travari tvrde da ima i antikancerogenu moć.
Kod vrbovica se beru listovi ili cijela biljka u cvatu, a tako ubrana suši se na toplom, prozračnom mjestu u hladovini. Po sušenju biljka se usitni i čuva u platnenim vrećicama ili dobro zatvorenim teglama. Vrbovica se osim kao suva biljka u čaju koristi i kao ekstrakt i tinktura, a najveću ulogu ima kod liječenja muške boljke sa prostatom.
Upalna stanja prostate, prostatitis, akutni prostatis koji je uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus i drugima, hiperplazija prostate i tumori prostate česta su bolest modernog muškarca, a u narodnoj medicini kod navedenih bolesti tu je neizostavna vrbovica.
Uz pomoć vrbovica oboljela prostata kod mnogih pacijenata opet ozdravi, čak u toj mjeri da je moguće zaobići i operativne zahvate. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovica uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju.
Osim pri liječenju prostate vrbovica je efikasna i kod liječenja bolesti bešike poput infekcija bešike, katara, a čak i karcinoma, kod upalnih bakterija u bešici i mokraćnim kanalima, ali i kod bolesti bubrega pri infekcijama, upalama, bakterijama i tumorima.
U narodnoj medicini se koristi još i kod kožnih problema, kod ekcema, kao antiseptik kod gljivičnih infekcija i za ubrazanje zarastanja rana.
Česte su čajne mješavine za liječenje prostate pa se tako uz vrbovica preporučuju list i korjen koprive, kantarion, kamilica, čestoslavica, iđirot, i druge ljekovite biljke za koje je dokazano da pomažu normalnom funkcionisanju prostate.
Osim za lijek, mlade listove vrbovica možemo koristiti i kulinarstvu. Takvi listovi puni zdravlja i energije prirode u proljeće su melem u raznim salatama, varivima ili supama.
Čaj od vrbovice
Kako biste sami pripremili čaj potrebno je ubrati listove samonikle vrbovice ili cijelu biljku u cvatu, od srpnja do listopada.Tako ubrane cvjetove potom treba sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Nakon što su se cvjetovi osušili, usitnimo ih i čuvamo u tegli.
Priprema čaja od vrbovice:
U 2 dl vruće vode dodajte 1 čajnu kašičicu suve vrbovice.
Pustite da odstoji 5 minuta nakon čega procijedite čaj i zasladite po želji.
Preporučuje se ispijanje 2 šoljice čaja dnevno, ujutro natašte i naveče prije spavanja.
Napomena
Čaj od vrbovice se ne preporučuje trudnicama i dojiljama kao ni maloj djeci.
