Glumici Sandri Bugarski nakon više stotina uloga u pozorištu, na filmu ili seriji regionalnu popularnost donijela je uloga u seriji „Igra sudbine” u kojoj tumači lik Marice Pančetović. U liku Pančete je pokazala svoje umijeće i kako je kazala, „svojski se založila i potrudila da ne propusti niti jednu smeč loptu, svjesna da se ovakva prilika ne pruža često”.
Ljubitelji pozorišta i te kako dobro znaju ko je Sandra Bugarski, koliko je vrijedna i posvećena poslu, zato i ne čude stotine uloga u Beogradskom narodnom pozorištu! Na koju ste najponosniji?
– U Beogradskom dramskom pozorištu sam od svoje dvadeset pete godine. Kada bi one daske progovorile, imale bi šta da kažu. Toliko toga je stalo u četvrt vijeka rada i ja obično volim da kažem da mi je najdraža predstava poslednja u nizu, ali postoje neke iznimke. Prva predstava koju sam radila i koja mi je ostala zauvijek u srcu je „Kamen za pod glavu” Milice Novković, u režiji Branislave Stefanović. Predstava je premijerno izvedena 96. godine, a ako se podsjetimo tih godina, neće vam biti čudno ako vam kažem da smo predstavu radili devet mjeseci, uz sve moguće otežavajuće okolnosti. Obično tako dugi, teški i mukotrpni procesi na kraju budu neproduktivni. Ali, sa ovom predstavom se, potpuno iz kontre, desilo čudo. Rodilo se djelo za pamćenje, puno emocije i katarze. To je ono što ja volim i očekujem od pozorišta, i kao protagonista i kao običan gledalac u publici. Početkom marta počinjem da radim predstavu „Divlje meso”, Gorana Stefanovskog, u režiji Jagoša Markovića. Ono što je moja procjena, u ovom trenutku, je da će ta priča uzburkati emocije i strasti i izaći iz nekih do sada poznatih pozorišnih okvira. Eto jedne retrospektive kroz prvu i poslednju (u najavi) predstavu, omiljenu i za ponos.
Može li se reći da su epizodne uloge u nekim domaćim serijama i filmovima prošle skoro nezapaženo, čak je i Branka u Sjenkama nad Balkanom u sjenci Marice Pančetović?
– Teško je da se iko i išta izbori sa gospođa Maricom koja je dobila onoliko medijskog prostora i rasprostrla se u 307 epizoda, koliko će ih u skoru biti, za prvu sezonu. Tu glumac, ako ima dara i sadržaja, može da pokaže sva svoja umijeća. Ja sam se svojski založila i potrudila da ne propustim niti jednu smeč loptu, svjesna da se ovakva prilika ne pruža često. Telenovele imaju svoju zakonitost - 180 epizoda i kraj! Naša gledanost se ispostavila toliko velikom da su producenti napravili presedan i duplirali broj epizoda.
Jednom ste izjavili dok ste imali kroki lik pred sobom da ste znali da će „Pančeta biti posledica po Vas a atrakcija za publiku”. Da li i sada mislite tako?
– Rekla sam da gajim izvjesnu bojazan da bi ovakav lik, kao što je Pančeta i njena biografija i sveukupna specifičnost, mogao da bude hod po oštrici noža. To i dalje mislim isto kao što sad već znam da sam napravila dobar posao i da sam tu istu ženu oplemenila, ukrotila i privoljela je srcima gledalaca. Uživanje je obostrano nadam se.
Gledaoci uglavnom komentarišu da vi kao da ne glumite, što bi u Crnoj Gori rekli „basta” vam sve da uradite i da nazdravite i da se pobijete, ali i da zagrlite i zasmijete? Ima li Vaših improvizacija na setu?
– Gluma, dragi moji, čista gluma. Svaka riječ je napisana i od slova do slova, od strane mene, izgovorena. Ako sam nešto željela i predložila da promijenim i obogatim jer mi se namjestilo za nadgradnju te scene ili mi se učinilo kao duhovito ili tačno za lik koji tumačim, to sam prije snimanja morala da se dogovorim sa rediteljem i sekretaricom režije, koja to ubilježi u scenario koji drži pred sobom. Glumački izraz je moj, to naravno, u glumu se niko ne miješa, bar ne meni. Poenta je da iza i ispred svega, stoji veliki trud i rad jer, da bi jedna umjetnost bila u punom svom obliku, ona mora da bude, naizgled, laka.
D.T.
