Kada su je pomorci prije par vjekova donijeli iz dalekog Japana u Stoliv, nisu ni sanjali da će danas biti zaštitni znak ovog mjesta, pa i Boke kotorske. Prvi cvjetovi crvene kamelije procvali su na grmu ispred Bogorodičinog hrama na Prčanju, zaštićena kamenim zidom obližnje kuće uz priobalnu cestu. Otvaraju se oprezno nakon upornih kiša i hladne bure, čim je malo otoplilo i zemlja upila sunčeve zrake. Cvjetaće do kraja marta, početka aprila, u zavisnosti od vremenskih prilika. Bijelo-crvene kamelije, koje su malo osjetljivije, kasnije otvaraju latice i duže traju. Ne mirišu, ali su prvi cvijet koji u ovom priobalnom dijelu cvjeta zimi.
Primaju se iz grančice, koja se nakon cvjetanja, u periodu mirovanja, pobode u tresetnu smjesu kisjele zemlje, među ljubiteljima cvijeća najčešće se koristi treset ispod lovorike i kestena. Poklopi se teglom ili flašom kojoj je prethodno odvojeno dno, sa otvorom nagore, kako bi mladica mogla „da diše“. Vrlo je delikatna, jer voli vlažno tlo, zavjetrinu, bez direktne izloženosti suncu. Postoje i one hibridne, koje su još delikatnije, a ima ih raznim bojama. U Boki ima kamelija koje su stare skoro čitav vijek, a primjerke koje su nekad sadile bake, majke i svekrve, danas njeguju unuke, ćerke ili snahe. U čast egzotične ljepotice u Stolivu se već 35 godina održava i Fešta kamelija i biraju Dame kamelija. Entuzijasti NVO Kamelija planiraju feštu krajem marta, imajući u obzir otežavajuće okolnosti pandemije.
M.D.P.
