Na bunaru uklesana 1907. godina / -M.VUJISIć
20/04/2025 u 07:20 h
Liljana Minić
Andrijana Dabanović
Mićko Vujisić
Liljana Minić<br/>Andrijana Dabanović<br/>Mićko Vujisić
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

(VIDEO) Sadržaji koji nažalost nijesu dio kulturne baštine: Žljebovi na starovaroškim bunarima isklesali sjećanja

Je li došlo vrijeme da neko ujutro ustane, umije se i kaže - danas ću da vratim dug Staroj varoši tako što ću sve njene preživjele bunare da upišem u kulturnu baštinu? Nije.

Ali da se nadamo da hoće dok još možda neki odolijeva vremenu, betonizaciji i nemaru. Svi ti bunari su više od običnih vodozahvata, oni u svojim zidovima kriju brojne priče, a u žljebovima od konopaca tragove života i podgorička sjećanja.

Starovarošani Mirko Vukčević i Todor Vučković ispričali su više nego zanimljive priče, na prvi pogled obične, a kad se zagledate u njih vidite tek koliko je bogastvo tih riječi. U svom novinarskom poslu okrenuli smo brojne brojeve telefona relevantih za ovu priču, mi smo barem smatrali da su relevanti, ali jednostavno nijesu znali odgovore. Zato Mirka i Todora obavezno pogledajte u video zapisu skeniranjem QR koda, ili na našem portalu.

image

Todor Vučković

-M.VUJISIć

– Znam kako ne znam, mi smo Cikotići znali ne svaku ulicu no svaki kamen gdje se nalazi - kaže Todor Vučković.

On svjedoči kako su se asfaltirale ulice, a svi ti bunari bili „na ćoškovima, ostavljenim proširenjima kako bi mogu da prođu volujska ili konjska kola“ na njih su stavljane betonske ploče i zatrpavani su. Sada kaže, posebno treba vidjeti ima li još koji bunar da je pretekao od savremene devastacije, a čiji je kamen imao žljebove od konopaca kojim su se vukle kante napunjene vodom.

– To nije bio jedan žljeb, to je na cijeli krug. Tu samo što bi rekli, jedan prst ima da nema žlijeba. E sad da ima takav neki autentični bunar to bi bilo interesantno da se zaštiti - kaže Vučković.

image

Bunar iz Ulice Ljubović

-M.VUJISIć

On je ispričao i priču kakvu su zadužbinu Staroj varoši ostavili Čubranovići.

– Svojevremeno je jedan putnik namjernik koji je obilazio Podgoricu, tražio prenoćište. I gdje - kod najbogatijih Staropodgoričana. Kod svakoga gdje je zakucao vrata su mu bila zatvorena. Došao je na vrata Jaka Čubranovića, kucao, on mu je otvorio - ja sam putnik namjernik, ne znam gdje ću, ne mogu da nađem prenoćište. Izvolite. Jako je ukućanima rekao - ovome našemu musafiru, kako su tada govorili za gosta, dajte večeru. Međutim, on je odbio uz zahvalnost i kaže hoće samo da prenoći. I prenoćio je to veče. Kako je Jako je imao konje, ustajao je rano, i vidio je da je i gost ustao rano. Moram kaže da putujem. Pa kako da putujete, morate da ostanete da doručkujete. Ne, ne, meni se žuri, moram da putujem, rekao je. I dok su se pozdravljali, rukovali Jako je osjetio da mu je u ruku ostavio neki predmet, metalni. I dok je gledao taj predmet, gosta već nije bilo nigdje. Bila je to kovanica, zlatna. Iako se bavio trgovinom, poznavao je sve te valute ali tu nikad u životu nije vidio. I on je novac ponio kod odže. Odža mu je rekao, ovo je veliki novac najbolje bi bilo da ga zamijenite za novac koji je u opticaju i sa tim novcem da napravite bunare kroz Staru varošu, koliko možete da napravite. I on se složio, te je sa tim novcem napravio nekoliko bunara. Tačno ne znam koliko, ali u svakom slučaju više tih bunara - priča Todor Vučković.

Žapke i čengele

Po cijeli dan kaže Todor Vučković bilo je naroda kod ublova. Rijetko je koji imao čekrk, nego se voda vadila vukući se konopcima.

– Kameni zidovi imali su žljebove od konopaca koji su znali da budu duboki i po 4-5 cm, toliko je to korišćeno. Teško je bilo izvlačiti kante pune vode, nego su ih vukli. E, sad koristili su razne vrste kofa, kanti, ali kad su se pojavile unutrašnje gume od kola, onda su opančari pravili metalni obruč i kačili gumu i to se zvalo žapka. Bile su praktične, lako se okrenu i napune vodom, a metalnu kantu je teško potopiti, moraš po deset puta da je gore dolje vučeš da uđe voda. Žapka nije ni udarala u zidove, ne lupa. Međutim, često se dešavalo, da ti konopci, a svako ima svoju kantu i svoju žapku, pucaju i padaju, i one žapke i kante su su ostajale na dnu bunara. Najbliža kuća na primjer, kuće Bibezića, imala je čengele, tako se zvao metalni obruč sa kukama u krug. I te se čengle spuste konopcom i vuče se po dnu da zakače one popadale kante i žapke - kaže Todor Vučković.

Kaže sjeća se i svoje majke koja je non stop išla na bunar. Voda je bila pitka, koristila se za piće i kuvanje. U njoj su kaže iskuvavali veš, a ispiran je na Ribnici uz pomoć bubulja i maljuge.

Todor priča da je u dvorištu njihove porodične kuće bio bunar.

– Na stari grad Nemanjića bio jedan bunar, ovdje kod česme kod džamije. Krpuljevići imaju bunar u kući, iza Pejton zgrade... - kaže on.

Kod današnjeg poligona postoji bunar, sa neuglednim crvenim metalnim poklopcem, za koji se inače, veže jedna od ljepših ljubavnih priča stare Podgorice o lijepoj Feridi i kapetanu Raičkoviću. Umjesto da se ovo mjesto uredi i pretvori u mjesto iz priča „Šta vidjeti u Staroj varoši“ teško je naći nekoga da autentičnim naglaskom sve ispriča. „Danu“ se posrećilo jer je Starovarošanin Mirko Vukčević priču koju je čuo od oca rado podijelio sa nama.

image

Mirko Vukćević

-M.VUJISIć

– Ovdje je živio Bećir Beg Osmanagić i imao je prelijepu kćerku Feridu. Gdje je sada poligon tu je bio Vojni stan crnogorske vojske, a u njemu dva potporučnika Raičković i Nenezić. Obojica zaljubljena u lijepu Feridu. Jedne večeri ona je došla na bunar da uzme vodu, naišo je Ilija Raičković i ona je sa njim otišla u Lješansku nahiju. Vjenčali su se i ona je promijenila ime iz Ferida u Milica. Kada je otišla Nenezić je tražio prekomandu, a Bećir beg išao kod kralja Nikole za savjet jer je Ferida bila obećana paši u Skadar. Kralj Nikola mu je kažu rekao da ostavi sve kako je jer „Ljubav je ljubav“ - priča Vukčević.

image

Bunar u Ulici Ljubović koji je zadužbina Nenezića

-M.VUJISIć

Vukčević se sjeća kad je na ovom bunaru bio „kotur za vađenje vode”. Voda se koristila za piće, a onda kako su stigle česme i vodovodi potpuno je zanemaren.

– Ja bih volio, kao Staropodgoričanin, da se ovo uredi, ujači konstrukcija, povadi kamnje iz bunara, ponovo napravi kotur i da to bude turistička atrakcija. Valjalo bi da se stavi i tabla recimo napiše „Ljuba(f)v Feride i Ilije“. Narod bi to gledao i interesovao bi se pa bi se i ove priče više slušale. To bi bilo baš lijepo - smatra Vukčević.

Vukčević kaže bio je bunar na Ćerića rogu, pa u sokaku kod Bešlića, kod Direkcije pošta, Ljubović ulici...

image

Bunar koji čuva ljubavnu priču

-M.VUJISIć

 

 

 

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
22. maj 2025 19:28