Ljetnje groteske, već viđene

Kada god gledam naš tim na međunarodnoj sceni – kako igra, ili pokušava da igra, osjetim nelagodu Ili strah. Koga su zmije jele, i guštera se plaši. A gušteri nas, iz ovih fubbalskih velesila, nagrdiše baš svakog ljeta. Od Farskih ostrva do Andore. A da ne pominjemo i ove azijske, koje me podsjete na komodske zmajeve.

Ipak da se vratimo iz žanra groteske u realnost. A u realnosti, pa naš fudbal jeste groteska.

Nisi znao da će uslijediti još jedno ljetnje brukanje, zato što si bog-zna-kako promućuran i vidovit, nego, naprotiv, zato što si lišen ilizuja, iako još ne možeš da se lišiš zanosa. Šta čovjek može više i pisati o učešću crnogorskih klubova u ljetnjim pretkolima evropskih takmičenja.. Sve je tako tako lako predvidljivo i poznato. Jer, šta se pa ima kazati o nečemu što postoji tek u tragovima, o nečemu nalik na jetija, ili kakvu drugu priču, kojom se pune rubrike dječjih listova.

Ipak, da počnemo ove ljetnje, valjda fudbalske priče sa Sutjeskom, koja je ostavila najbolji utisak. Konkurencija joj je bila, baš žestoka.

Sutjeska je igrala pristojan fudbal, i nije pobijedila, niti remizirala, u obje utakmice kvalifikacija za Ligu šampiona. Primila četiri, a dala jedan gol. Pokazalo se još jednom da sva mehanička konstrukcija, kako medijska, tako i stadionska, ne proizvodi pobjednički duh. Prostije rečeno, višak neukusa u građenju euforije, kada sa najskupljim i najboljim timom stigneš do titule u jednoj od najslabijih liga Evrope, može do izvjesne mjere podstaći igrače da budu bolji od sebe samih, ali do izvjesne mjere ih čini i slabijima, nego što objektivno jesu. Zanos je lijepa stvar, dok se ne tresne o ledinu. Zna se i čim. Može dakle, đunta sa sitnim nutom da se ubudži. Ali, kao što to zna majstor Žile, valja skinuti osovinu. Valja demontirati cijelo vozilo.

Prenaglašeni hvalospjevi, bivaju dovedeni do groteske. A fudbal je fudbal, on je čistota sam po sebi, pa se u njega upisani mehanizmi etičkog pročišćenja aktiviraju sami od sebe.

Kairat je prosječan tim. Šta je to Kairat ? Jedna od onih tipičnih tvorevina tvrdog socijalizma, fabrički klub nečega što se zvalo Lokomotiva, Dinamo li slično, koga je na veći nivo podigao jedan od pobjednika tranzicije u Kazahstanu. Nipodaštavam li ja to protivnika ? Naravno, ne. Njihova prošlosezonska epizoda zvana grupna faza Lige šampiona, nije ništa drugo do mehanička potvrda prvo blagih UEFA reformi, koje je započeo Platini, nastavio Čeferin. To ne znači ništa, osim jedne stvari, a ona se zove samosvjest s pokrićem. Jer, nemojmo se lagati, Kairat nije veliki klub evropski. Prvo, naravno geografski, a ni po svojoj istoriji, a ni po svom unutrašnjem habitusu. Ali za Sutjesku, jeste klub.

Postoji paradoksalna mogućnost da se nakon ispadanja, nastavi učešće, Dakle, i Sutjeska će i dalje igrati međunarodne mečeve. Liga konferencija zaista nema prizvuk elitizma, ali i to je premija za naše klubove. Svaka međunarodna utakmica, svaki pokušaj prelaska u sledeći krug, ne samo za Sutjesku, već za sve crnogorske ekipe, je neizvjesna, nesigurna epizoda, opterećena viškom smisla. Sutjeska će se možda po prvi put, eto i na međunarodnoj sceni, suočiti sa bremenom favorita. Jer praktično svi evropski klubovi, da mogu, kao protivnike birali bi bjeloruske. Rat u okruženju, kvalitetni stranci zaobilaze Bjelorusiju u širokom krugu, još svoje mečeve igraju na neutralnom terenu. Fudbaleri Sutjeske nemaju pravo na krivi korak Treba pre svega biti hraba, težiti preciznosti, a ne srljati, uzdati se u svoje snage. Nije nemoguće, uopšte. Ma, šalim se se. Vitebesk je, protiv naših naravno favorit.