Ispovijest Srbina koji je umalo ispao iz aviona: "Noćna mora koju ne mogu da opišem riječima"

Usljed pucanja avionskog prozora, Karović se u jednom trenutku našao tijelom napola izbačen iz kabine, boreći se za život na visini od nekoliko hiljada metara.

Nesreća se dogodila u petak ujutru, 10. jula, na letu FR1879 kompanije "Ryanair". Prema riječima putnika, samo nekoliko minuta nakon polijetanja začuo se snažan prasak. Vjeruje se da se dio motora odvojio i udario direktno u prozor pored kojeg je Karović sjedio.

Uslijedila je trenutna dekompresija koja je putnika povukla kroz otvor. Na visini od oko 20.000 stopa, Ljubiši su glava i ramena bili van trupa aviona. Nadljudskim naporima, njegova supruga i ostali putnici uspjeli su da ga zadrže i vrate u unutrašnjost letjelice.

"Lice i ruke su mi krvarili"

Skoro dvije nedjelje nakon traumatičnog događaja, Ljubiša Karović je u razgovoru za njemački Bild opisao trenutke užasa koje je prenio i grčki In.

- Spavao sam. Poslije nekog vremena probudio me je veoma snažan prasak koji je zvučao kao eksplozija bombe. Samo na trenutak sam bio svjestan, a ostatka se ne sjećam. Kada sam ponovo došao sebi, bio sam sav u krvi. Krv mi je tekla niz lice i ruke. Čim zatvorim oči, vraćaju mi se slike svega što sam doživio tokom tih nekoliko minuta. To je noćna mora koju ne mogu da opišem riječima - ispričao je on, prenosi euronews.

(VIDEO) Državljanin Srbije umalo ispao iz aviona nakon pucanja stakla tokom leta

Posljedice incidenta su teške: Ljubiša je zadobio opekotine na leđima i desnoj ruci, desna strana tijela mu je bila privremeno paralizovana, a sluh i vid na desnoj strani su djelimično oštećeni.

Prije ove tragedije, Ljubiša je bio aktivan i energičan čovjek koji je uživao u putovanjima. Danas je situacija potpuno drugačija.

- Sada mi sve smeta. Buka i galama mi smetaju, ne mogu da hodam ulicom, sve mi smeta. Psihički sam dotakao dno. To utiče i na moj posao i na moju porodicu. Šta će sada biti, sve je zavisilo od mene, bio sam 'motor' cijele porodice. Moj život je potpuno poremećen. Uopšte ne mogu da se koncentrišem. Ne uspijevam da usmjerim pažnju ni na šta. To znači da jednostavno više ne funkcionišem kako treba - kaže Ljubiša.

Strah je postao njegova svakodnevica:

- Ne razmišljam čak ni o tome da ponovo uđem u avion. Svaki put kada čujem avion, obuzme me panika i dobijem temperaturu. Uopšte nisam dobro - zaključio je Karović.