Istraživanje Prepoznato pravo = stvarna jednakost: Nepovjerenje u institucije najveća prepreka za OSI

Istraživanje je pokazalo da više od polovine ispitanika smatra da postoje značajne prepreke u pristupu sudovima, dok je arhitektonska nepristupačnost prepoznata kao dominantna barijera u radu institucija.

 – Ovo istraživanje potvrđuje da i dalje postoji veliki jaz između zakonskih normi i stvarnog položaja marginalizovanih grupa u Crnoj Gori. Zahvaljujući partnerstvu sa Savezom slijepih Crne Gore prikupili smo odgovore 158 osoba s invaliditetom i dobili empirijski utemeljenu sliku njihovog položaja. Posebna vrijednost istraživanja je upravo u tome što su ispitanici bile osobe s invaliditetom – kazala je predstavnica CEDEM-a Milena Ranitović.

Ranitović je predstavila rezultate istraživanja čiji je cilj bio da pruži uvid u položaj osoba s invaliditetom, njihova iskustva sa diskriminacijom, pristup pravima i institucijama, kao i da identifikuje ključne prepreke i preporuke za unapređenje javnih politika.

Iako je 28,1 odsto ispitanika navelo da je doživjelo diskriminaciju, samo 12,5 odsto prijavilo je slučaj nadležnim institucijama. Najčešći razlog neprijavljivanja je nedostatak povjerenja u institucije, što, prema rezultatima istraživanja, ukazuje na potrebu jačanja mehanizama zaštite i povjerenja u njihov rad.

Više od 60 odsto ispitanika arhitektonsku nepristupačnost prepoznaje kao najveću prepreku u radu institucija, dok više od polovine smatra da postoje ozbiljne prepreke u pristupu sudovima. Kao ključne prioritete za unapređenje položaja osoba s invaliditetom izdvojili su dosljednu primjenu zakona, uklanjanje fizičkih i komunikacionih barijera, unapređenje materijalne sigurnosti, razvoj inkluzivnog tržišta rada, sistemsku edukaciju institucija i aktivnije uključivanje osoba s invaliditetom u kreiranje politika.

Istraživanje je pokazalo da osobe s invaliditetom najpozitivnije ocjenjuju odnos zdravstvenih i prosvjetnih radnika, dok su najniže ocjene dobili sudovi, tužilaštva i rukovodioci privatnih kompanija. Istovremeno, najveće povjerenje ispitanici imaju u organizacije koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditetom, dok političke partije i državne institucije bilježe najniži nivo povjerenja.

Sa druge strane, rezultati pokazuju da 82,3 odsto ispitanika svoj nivo lične sreće ocjenjuje kao visok ili umjeren, ali istovremeno smatra da je diskriminacija prema osobama s invaliditetom i dalje izražena.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović kazao je da je projekat bio usmjeren na prepoznavanje prepreka sa kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju, ali i na jačanje kapaciteta institucija da na njih adekvatno odgovore.

 – Željeli smo da upravo osobe s invaliditetom kažu u kojim oblastima osjećaju najveću nejednakost i koje prepreke ih sprečavaju da ostvaruju svoja prava. Cilj projekta nije bio da utvrđuje ko je odgovoran za postojeće stanje, već da zajedno sa institucijama gradimo partnerstvo zasnovano na modelu ljudskih prava i adekvatnom pristupu osobama s invaliditetom. Ovo je bila prilika da glas osoba s invaliditetom bude polazna osnova za unapređenje javnih politika – rekao je Macanović.

Da zakon ne treba da postoji samo na papiru, već i u praksu, poručila je na predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Jelena Đuršić.

 – Pravo dobija punu vrijednost tek kada ga osoba može ostvariti bez diskriminacije i prepreka. Prepreke nijesu u osobi, već u arhitekturi, procedurama, stereotipima i društvenim stavovima, zbog čega je važno da osobe s invaliditetom budu ravnopravni partneri u kreiranju politika koje ih se tiču. Samo na taj način možemo graditi društvo u kojem jednakost nije samo zakonsko načelo, već stvarnost – naglasila je Đuršić.

Konferencija je zaključena panel-diskusijom „Od prepoznate diskriminacije do stvarne jednakosti: kako unaprijediti zaštitu prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori“.

Predsjednik Saveza slijepih Crne Gore Andrija Samardžić ukazuje da društvo nije dovoljno edukovano kroz obrazovanje, kada je riječ o odnosu prema osobama sa invaliditetom.

 – Ovo nije samo priča o ljudskim pravima. Ovo je priča odgoja. Osoba sa invaliditetom može biti uspješnija od prosječnog građanina Crne Gore. Mislim da takva percepcija u društvu ne postoji – istakao je Samardžić.

Predstavnica Ombudsmana Milena Krsmanović navodi da u instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda najčešće stižu žalbe na diskriminaciju u oblastima rada, zapošljavanja i obrazovanja.

 – Mi ne možemo danas govoriti o inkluzivnom obrazovanju. Sistem se ne prilagođava osobama sa invaliditetom. Sistem obrazovanja je segregirajući za djecu sa smetanjama u razvoju, za osobe sa invaliditetom. Kada govorimo o inkluzivnom obrazovanju, najčešće se pozivamo na asistente u nastavi, na neke elemente u pristupačnosti, didaktički materijal, ali to nije naravno dovoljno. To je ono što ustanove i resorno ministarstvo najčešće ističu kada govore o dostignutim rezultatima u oblastin inkluzije – kazala je Krsmanović.

Milena Ranitović iz CEDEM-a podsjetila je da je rađeno i istraživanje prije tri godine o stavovima građanima Crne Gore o diskriminaciji osoba sa invaliditetom. To istraživanje je pokazalo, navodi, da je obrazovanje na prvom mjestu po diskriminaciji, zatim zapošljavanje i na trećem mjestu sport. Ono što je zabrinjavajući podatak novog istraživanja je, kaže, što skoro 90 odsto ispitanika nije prijavilo diskriminaciju.

 – Sa druge strane imamo podatke da 64 odsto ispitanika koji su osobe sa invaliditetom je vrlo dobro upoznato sa zakonskim okvirom Crne Gore, a 69 odsto njih je vrlo upoznato sa Konvencijom UN o pravima osoba sa invaliditetom, što će reći da nijesu neinformisane. Sa druge strane, imamo i onaj podatak da osobe sa invaliditetom imaju najveće povjerenje u njihove organizacije. To znači da upravo civilni sektor nosi najveću ulogu u obrazovanju OSI, ali i ostalih službenika i službenica u državnim institucijama – ukazala je Ranitović.

Predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Jelena Đuršić ističe da je donošenje zakona samo prvi korak, te da je cilj tog resora da osobe sa invaliditetom osjete da su njihova prava u svakom trenutku zaštićena.

 – Pravi izazov je njihova dosljednja primjena u svakodnevnom životu. Rezultati ovog istraživanja upravo nas podsjećaju da moramo nastaviti da radimo na uklanjanju prepreka, unapređenju pristupačnosti, podizanju svijesti i jačanju kapaciteta svih institucija. Za Ministarstvo su ovakva istraživanja izuzetno važna, jer predstavljaju vrijedan izvor informacija prilikom kreiranj javnih politika. Samo na osnovu stvarnih podataka i iskustava osoba sa invaliditetom možemo planirati mjere koje će dati konkretne rezultate – naglasila je Đuršić.

Advokat Luka Stijepović upozorava da se pravni sistem nije loš, ali da diskriminaciju treba naučiti prepoznati. Posebno kao opasnu navodi posrednu diskriminaciju.

 – To je stvaranje pravnog okvira koji omogućava diskriminaciju. Zastupao sam u nekoliko takvih predmeta. Ništa nijesam uspio. Išli smo čak i do Strazbura. To ne prepoznaje čak ni Strazbur. Ticalo se prava na ličnu invalidninu. Najmanje 20-30 ljudi je odustalo od takvih sporova zato što nijesu bili spremni da plate troškove gubitka spora koji nijesu mali – upozorio je Stijepović.

Zaključeno da zakonske garancije nijesu dovoljne ukoliko se ne primjenjuju u praksi, te da su dosljedna primjena propisa, pristupačnost i uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje odluka ključni preduslovi za ostvarivanje stvarne jednakosti.

(Media biro)