Instituciјa Zaštitnika ljudskih prava i sloboda јe u posljednjih pet godina imala u radu nešto više od 30 predmeta vršnjačkog nasilja, formiranih po pritužbama roditelja, odnosno staratelja djece i po sopstvenoj inicijativi, saopštila јe za "Dan" zamjenica ombudsmana za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Snežana Mijušković. Međutim, kako ističe, zaštitnik se ovom temom u kontinuitetu bavi dugi niz godina, kako kroz edukativne radionice u školama, tako i kroz godišnje i posebne izvještaje, učešće na brojnim javnim skupovima i kampanjama.
Navodi da zasigurno opšta klima, "odnosno atmosfera društveno-političkih događaja utiče i na djecu". Ombudsman јe, kako ističe Miјušković, više puta isticao i da polarizacija i konflikti na različitim nivoima ne mogu biti podsticajno i poželjno okruženje za odrastanje.
– Sve javne ličnosti, a posebno one u kojima mladi vide idole u ponašanju, imaju odgovornost za izgovorenu javnu riječ i ponašanje i zbog toga još jednom upućujemo apel da ne gubimo iz vida djecu i mlade prilikom javnih nastupa. Uzroci za pojavu vršnjačkog nasilja su svakako brojni, a problemi koji prate ovu pojavu višeslojni i kompleksni. Jedan od uzroka je očigledno nedovoljno efikasna prevencija ove pojave, kao i nedostatak stručnog kadra i psiho-socijalnih servisa podrške, kako žrtvama, tako i počiniocima vršnjačkog nasilja. Nebrojeno puta smo ukazali i na nedostatak specijalizovanih ustanova, kao i na potrebu boljeg multidisciplinarnog pristupa, uvezivanja nadležnih službi i organa, prvenstveno obrazovnih, socijalnih i zdravstvenih, ali i pravosudnih. Takođe, disfunkcionalne porodice, konfliktno brakorazvodno okruženje, siromaštvo, određeni psihološki poremećaji, izloženost neprimjerenim medijskim sadržajima, kao i sadržajima na društvenim mrežama, dugotrajna društveno-politička nestabilnost, podijeljenost zajednice i nasilje kao gotovo opšteprihvaćena matrica rješavanja problema u društvu... Sve su to faktori koji mogu uticati na ponašanje djece i formiranje njihovih vriјednosnih stavova o svim pitanjima, ukazuјe Miјušković.
Poјašnjava da se ne može govoriti o pojedinačnoj odgovornosti bilo kog organa, jer su u suzbijanju ove pojave neophodni multidisciplinarni pristup i združena reakcija sistema.
– Čim govorimo o ovakvim razmjerama vršnjačkog nasilja, očigledno da su potrebne bolje koordinisane aktivnosti svih nadležnih službi i organa, koje smo već pomenuli – prvenstveno obrazovnih, socijalnih, psihološko-pedagoških, zdravstvenih, pravosudnih... a svakako da se ne treba zanemariti ni odgovornost roditelja/staratelja djece. Ove slučajeve nerijetko može obilježiti i nepotrebna involviranost roditelja u vršnjačke odnose, pri čemu djelimično utiču na svoje dijete da se osjeća kao žrtva. Nerijetko se ovi roditelji, nezadovoljni preduzetim radnjama škole, lično upuštaju u jedan vid obračuna s drugom djecom i njihovim roditeljima. Generalno posmatrano, iz prakse proizilazi da vršnjačko nasilje često nije prepoznato blagovremeno i stoga izostane adekvatna reakcija. Takođe je uočeno da neke obrazovno-vaspitne ustanove identifikuju samo posljedice neprilagođenog i nasilnog ponašanja, a da se ne utvrdi uzrok takvog ponašanja u svakom konkretnom slučaju, odnosno što je to dijete htjelo poručiti svojim ponašanjem, naglašava Miјušković.
Prema njenim riјečima, potrebno јe u svakoj situaciji kada nadležne službe ocijene da je u pitanju vršnjačko nasilje, a ne izolovana čarka ili rasprava djece, pristupiti pažljivo, po potrebi multidisciplinarno i da se obave sve aktivnosti kako bi se problem uspješno riješio, prije nego li izađe van škole.
– Ukoliko, pak, problem dođe do organa starateljstva, tužilaštva ili suda, i u tim slučajevima potrebno je zajedno raditi na prevazilaženju i pružanju pomoći djeci da se izbore sa problemom kako se nasilje ne bi ponavljalo. Ova saradnja uključuje i zajedničke sastanke na kojima se dogovara o aktivnostima na opštem ili pojedinačnom nivou. Zapaženo je da postoje sredine u kojima se problematici nasilja pristupa na takav način, ali ima i primjera gdje je saradnja formalna, a institucije prebacuju odgovornost za postupanje jedna na drugu. Kao dobar primjer uključivanja svih nadležnih službi na lokalnom nivou u rješavanju ovog problema zaštitnik ističe primjer lokalnih samouprava koje su izradile multidisciplinarne planove za suzbijanje društveno neprihvatljivog ponašanja djece i mladih, planirajući niz aktivnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena i podršku djeci i mladima. U tom smislu od posebne važnosti je razvoj pristupačnih usluga djeci i mladima u sredinama u kojima i žive. Dobra saradnja roditelja i institucija preduslov je za prevenciju nasilja i prevazilaženje problema. Smatramo da je neophodno sprovoditi razne preventivne aktivnosti među djecom, kako bi uvidjeli i shvatili da svojim djelovanjem nekada mogu spriječiti nasilje u školi ili van nje, a s tim u vezi neizostavno je učešće djece u aktivnostima prevencije, kao i rješavanja sukoba, te medijacije, izјavila јe Miјušković.
