Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja, mr Mirjana Vlahović Andrijašević je saopštila da je osnovni razlog za donošenje ovog zakona dodatno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa propisima Evropske unije, a saglasno komentarima Evropske komisije. Ona je istakla da je proširen krug mogućih živih davalaca organa.
– Precizirano je da živi davalac organa, radi presađivanja primaocu, može biti lice sa kojim je srodnik po krvi u pravoj liniji (dijete, roditelj, baba i djed) i u pobočnoj liniji do četvrtog stepena (brat, sestra, tetka, stric, ujak i njihova djeca), kao i bračni, odnosno vanbračni supružnik i partner u zajednici života lica istog pola, kazala je Vlahović Andrijašević.
Predlogom zakona je propisano da o uzimanju organa od živog davaoca u svrhu presađivanja primaocu sa kojim se nalazi u posebnim prijateljskim, emotivnim i sličnim odnosima odlučuje Ministarstvo zdravlja, na osnovu mišljenja Bioetičkog komiteta, kao stručnog tijela. Zakonom je zabranjeno podsticanje na davanje organa uz novčanu nadoknadu ili bilo koju drugu odgovarajuću nadoknadu. Takođe se propisuje da se članom uže porodice smatra i partner u zajednici života lica istog pola.
Vlahović Andrijašević je istakla da je za uzimanje organa od umrlog lica potrebna pisana saglasnost za uzimanje ili neuzimanje organa kod izabranog doktora, koja se uvijek može opozvati. Izabrani doktor odmah, a najkasnije narednog dana dostavlja pisanu saglasnost Ministarstvu zdravlja koje vodi registar pisanih saglasnosti, registar izdatih donorskih kartica i registar davaoca organa. Ako umrlo lice nije za života dalo pisanu saglasnost ili nije dalo izjavu kod izabranog doktora da se protivi tom postupku, pisanu saglasnost za uzimanje organa tog lica radi presađivanja drugom licu u svrhu liječenja može dati član uže porodice.
Poslanik dr Vladimir Dobričanin je saopštio da je glavni izvor organa u savremenom svijetu kadaverično donorstvo. U Crnoj Gori ne postoji razvijena svijest o tome koliko je davanje organa bitno.
– Problem našeg donorstva je problem našeg odrastanja, vaspitanja, folklora, zabluda, jer ljudi misle da na onaj svijet treba da pođu cijeli, a ne shvataju da i Srpska pravoslavna crkva i druge konfesije imaju pozitivan stav prema donorstvu i smatraju ga jednim od najvećih činova samožrtvovanja. Problematično je što u Crnoj Gori ne postoji edukacija od strane sistema obrazovanja, dok je zdravstveni sistem u tom dijelu ograničen, kazao je poslanik dr Vladimir Dobričanin.
Poslanica Jelenka Andrić ocijenila je da je razumljivo zašto naš narod zbog potencijalnih zloupotreba i manipulacija ima određenu bojazan po ovim pitanjima.
– Važno je raditi na jačanju svijesti građana, jer su oni uplašeni da će biti zloupotrijebljeni zbog trgovine organima, pa je bitno razjasniti koji su mehanizmi da se zaštiti svaki potencijalni donor, istakla je Andrić.
Prema riječima Vlahović Andrijašević, donorske kartice u Crnoj Gori postoje od 2016. godine, ali je odziv građana do sada bio veoma mali. Ona je kazala da su postojali slučajevi trgovine organima u regionu, ali i naglasila da u Crnoj Gori nije zabilježen nijedan slučaj trgovine ljudskim organima.
– Crna Gora je još 2004. godine Krivičnim zakonikom propisala krivična djela koja se tiču trgovine ljudima, što je u tom periodu bilo veoma inovativno, dodala je Vlahović Andrijašević.
