Kao i svakoga dana, tog 12. avgusta Blažo Jeremić kontrolisao je saobraćaj na putevima Crne Gore. Na radaru "uhvatio" je jednog vozača koji se kretao iz pravca Bijelog Polja ka Dobrakovu. Ni slutio nije da će vidjeti poznato lice svog druga iz vojske kojeg nije vidio skoro tri decenije

Te davne 1996. godine drugovi Blažo i Dragan poslednji put su se videli nakon služenja vojnog roka u Bijeloj Crkvi, a prije četiri dana život im je ponovo ukrstio puteve. Blažo je 12. avgusta patrolirao putevima Crne Gore kada je na radaru "uhvatio" Dragana pa platio kaznu umjesto njega. Ovo se dešava jednom u milion.

Kao i svakoga dana, tog 12. avgusta Blažo Jeremić kontrolisao je saobraćaj na putevima Crne Gore. Na radaru "uhvatio" je jednog vozača koji se kretao iz pravca Bijelog Polja ka Dobrakovu. Ni slutio nije da će videti poznato lice svog druga iz vojske kojeg nije vidio skoro tri decenije.

- On je mene poznao kad sam već ušao u kontrolu i nisam dozvolio da on plati kaznu, ja sam je platio za druga starog, jer radar kod nas ne može da se oprosti - rekao je saobraćajni policajac Blažo za Telegraf.rs.

Prijatno iznenađenje razgalilo je ove nekadašnje pripadnike Vojske Jugoslavije pa su iskoristili priliku, koja se vjerovatno pruža samo jednom u životu, da se ispričaju i zabilježe ovaj momenat jednom fotografijom.

Dragana Radakovića, inače potpredsjednika Fudbalskog kluba Jedinstvo iz Banatskog Karađorđeva, za portal Zrenjaninski rekao je da je svog druga prepoznao na prvi pogled, a onda je to potvrdilo i ime na uniformi.

- Bilo je to u subotu, 12. avgusta, oko podneva. Na izlasku iz Bijelog Polja ka Dobrakovu malo sam povećao brzinu, jer sam žurio da stignem u Vlajkovac. Uvijek dobar "na nišanu", zaustavio me je Blažo. Na uniformi mu je pisalo ime i prezime, ali sam ga prepozno na prvi pogled. Pa, da l’ je realno da se posle toliko godina ovako sretnemo. Odmah smo se izgrlili i prisjetili momenata iz vojske - prepričava Dragan.

Davno su bili vojnički dani, ali ih se Radaković i danas odlično sjeća.

- Davno je to bilo, u martu 1996. godine. Došao sam u kasarnu u kojoj me je baš on dočekao na prijavnici. Inače je bio klasić sa mojim kumom koji mu je rekao da vodi računa o meni i da me čuva. Tako je i bilo. Mnogo lijepih riječi bih mogao reći o tom čovjeku. Pamti se i pamtiće se još dugo naše druženje u vojsci - kaže Radaković.

On dodaje da je sa Blažom bio u kontaktu, ali preko društvenih mreža. Ovo im je bio prvi lični susret nakon 27 godina.

- Kad god odem u Crnu Gore na more zastanem kad vidim patrolu da vidim da li radi Blažo. Ali, nikada prije ovoga se nismo sreli u Crnoj Gori. Bio je to dirljiv susret, obojici nam je zadrhtao glas od sreće - dodaje Dragan.

(Telegraf.rs)