Transparentnost socijalnih fondova u uslovima rasta siromaštva

Iako statistika pokazuje da u Crnoj Gori najmanje 120.000 građana živi u siromaštvu, svega 12 odsto (14.974) njih prima socijalu. U riziku od siromaštva je i svako četvrto dijete u državi, a brojne administrativne barijere onemogućavaju najugroženije da imaju i tu, iako minimalnu, podršku države.

Ciklično siromaštvo, kao vrlo izražen problem u Crnoj Gori, ne vidi se iz klimatizovanih kabineta i kožnih fotelja, dok zvanični podaci pokazuju da je u poslednjih pet godina nezakonito potrošeno skoro 232.000 eura prilikom isplata socijalne pomoći. Istraživanje koje je sproveo "Dan" na uzorku od 60 ispitanika pokazuje visok nivo nepovjerenja građana u transparentnost upravljanja socijalnim fondovima. Rezultati pokazuju da čak 81,67 odsto ispitanika smatra da građani nemaju dovoljno informacija o načinu trošenja sredstava iz socijalnih fondova, dok 83,33 odsto vjeruje da je raspodjela dostupnih sredstava nepravilna ili netransparentna. Ove statističke pokazatelje dodatno potvrđuju i otvoreni odgovori ispitanika u kojima se najčešće pominju sumnje u nejednak tretman korisnika, nejasne kriterijume za ostvarivanje prava i neadekvatna obrazloženja odbijenih zahtjeva, a izražena je i percepcija da pojedinci ostvaruju beneficije zahvaljujući političkim, rodbinskim ili drugim neformalnim vezama. Ključni utisak koji proizilazi iz iskaza građana jeste da sistem socijalne zaštite ne funkcioniše uvijek po principu stvarnih potreba, što direktno utiče na pad povjerenja u institucije.

Posebno je značajno da se ovakvi stavovi javljaju u uslovima izražene ekonomske nesigurnosti. Naime, 45 odsto ispitanika svoju finansijsku situaciju ocjenjuje kao prosječnu, dok isto toliko njih navodi da je ona uglavnom teška ili veoma teška. Ispitanici ukazuju i na probleme u radu ljekarskih komisija, nedostatak terenskih provjera, neujednačenu primjenu kriterijuma i izostanak efikasnih mehanizama kontrole. Rezultati istraživanja ukazuju da je pitanje transparentnosti socijalnih fondova usko povezano sa percepcijom socijalne pravde, te da građani, pored većih izdvajanja za socijalnu zaštitu, očekuju jasnije procedure, veću odgovornost institucija i pravedniju raspodjelu sredstava u periodu rastućih životnih troškova i povećanog rizika od siromaštva.

Iznos socijale nedovoljan za preživljavanje

Na višedecenijsku pogrešnu socijalnu politiku godinama upozorava predsjednica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević. Rigorozni i eliminatorni uslovi za sticanje materijalnog obezbjeđenja (jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima), kako ukazuje, razlog su zašto svega 15.000 ljudi od oko 120.000 onih koji žive u siromaštvu ostvaruje pravo na ovo socijalno davanje.

Njeno dvodecenijsko iskustvo u radu sa najugroženijima pokazuje da su građani često nedovoljno informisani o svojim pravima kada zapadnu u siromaštvo jer su, kako ocjenjuje, institucije konzervativne po načinu djelovanja. Kako objašnjava, institucije očekuju da socijalno ugroženi građanin sve uradi sam – da ode u centar za socijalni rad, donese dokaze da nema ništa od imovine i primanja – kako bi, ukoliko ispuni stroge uslove, mjesečno dobio od 100 do 200 eura.

Медојевић

– To je novac od kojeg se ne može preživjeti, nedovoljan za plaćanje računa, kirije... Jednokratnu pomoć, ukoliko postoje dokazi da je potrebna, institucije daju najviše dva puta godišnje, a njen iznos je nedovoljan da podmiri svakomjesečne potrebe. Ni država ni lokalne samouprave nemaju mjere prevencije siromaštva, kako se ne bi dopustilo da građanin ili porodica uđu u zonu siromaštva, jer kad se to desi, najčešće se iz tog stanja ne izlazi brzo – upozorava Medojević.

Građani, kako dodaje, nisu uključeni u proces donošenja odluka.

– I pored povećanja plata i penzija, nadležni nisu mislili na socijalu. Najugroženiji, ljudi bez imovine, primanja, najčešće sa bolesnim članovima domaćinstva, ostavljeni su da se snalaze sami – ukazala je Medojević.

Naglašava da su u centrima za socijalni rad svjesni situacije jer svakodnevno svjedoče teškom položaju ljudi, ali se njihove sugestije ne prihvataju.

– Zato je socijalna politika pod plaštom političkih odluka, koje više štite mnogostruka primanja funkcionera nego ljude na margini. Centri za socijalni rad moraju da rade po pravilima koja im daje Ministarstvo socijalnog staranja, pa su ograničeni zakonskim regulativama koje su stroge i nefleksibilne. Novca za socijalno ugrožene ima malo,čak i za jednokratnu novčanu pomoć, pa ljudi gube volju da se javljaju centrima za socijalni rad. Uz manjak informisanosti o pravima građana i nedovoljno raspoloživih servisa, ove institicije se uglavnom bave birokratskim poslovima – istakla je Medojević.

Po njenim riječima, ni raspodjela sredstava iz socijalnih fondova ne vrši se po prioritetima. Ona smatra da bi djeca iz siromašnih porodica morala imati dječiji dodatak koji bi umanjio izražene socijalne razlike.

Alimentacija kao prepreka za socijalu

Samohrana majka iz Podgorice ne može da ostvari pravo na materijalno obezbjeđenje jer njeno troje djece dobijaju alimentaciju u iznosu od 150 eura iz državnog Alimentacionog fonda, iz razloga što sredstva za izdržavanje nije davao njen bivši suprug. Taj iznos, kako ukazuje, nije dovoljan ni za osnovne potrebe.

– Kiriju plaćamo 250 eura, plus računi, hrana i sve ostalo što je potrebno djeci za normalan život. Od države imam samo besplatan vrtić i određenu subvenciju preko socijalnog. Najveći problem mi je što nisam u mogućnosti da radim puno radno vrijeme, jer vrtić radi samo prvu smjenu, pa je veoma teško pronaći posao koji mogu uskladiti sa brigom o djeci. Često moram da biram šta ću prvo platiti, a mnogo osnovnih stvari sebi i djeci ne mogu da priuštim – kaže ova Podgoričanka.

Ona smatra da bi pomoć samohranim roditeljima trebalo da bude veća i dostupnija, jer je, kako ističe, veoma teško preživjeti i obezbijediti djeci normalne uslove za život.

Do hrane "na crtu" u lokalnoj prodavnici

 U slučnoj situaciji je i samohrana majka dvoje djece iz Bijelog Polja koja prima socijalu.

– Jedva spajam kraj s krajem – na taj način mlada Bjelopoljka opisuje svoju svakodnevicu.

 Njena djeca su đaci – idu u drugi i treći razred osnovne škole, a njihova ukupna porodična primanja, zajedno sa dječjim dodacima i socijalom, iznose 270 eura.

– To mi nije dovoljno ni za hranu i račune, dok za djecu ne mogu ništa da kupim. U prodavnici se zadužim svakog mjeseca. Sad sam dužna 300 eura, a gdje su računi i ostalo. Račun za struju mi je došao 76 eura, voda 15 eura, smeće pet eura – objašnjava ona.

Djeci, kako dodaje, često ne može da priušti ni užinu u školi.

– Iznosi socijale su niski i nedovoljni da podmire potrebe jedne porodice – konstatuje ova samohrana majka.

Građani sa kojima smo razgovarali najčešće nisu zadovoljni svojim iskustvima sa centrima za socijalni rad. Jedna sugrađanka kazala nam je da je mjesecima čekala da joj subvenciju za struju prebace na novu adresu, nakon preseljenja. Smatra da su građani mahom suočeni sa nerazumijevanjem socijalnih radnika.

– Da nije bilo Banke hrane, vjerujte da ne bi izašli u susret ni za ovo što ne plaćam vrtić i što imam subvenciju na struju. Ne razumijem zakon koji ne da socijalu samohranom roditelju zbog alimentacije. Kako ja da plaćam stan, račune i izdržavam troje djece sa 150 eura, a zna se kako je teško naći posao za samohranu majku koja može raditi samo dok su djeca u vrtiću – naglašava ona.

Samohrana majka iz Bijelog Polja, koja je osoba sa invaliditetom, živi kao podstanar sa petogodišnjom ćerkom i ostvaruje pravo na socijalu, njegu i pomoć i dječji dodatak u ukupnom iznosu od 281 euro mjesečno. S druge strane, stan plaća 120 eura, a mjesečni račun za struju joj je do 30 eura.

– Više puta se zadužim za hranu do 100, ponekad do 150 eura. Imam dug kod jedne žene gdje sam uzimala sredstva za higijenu za mene i dijete. Idem pješke svuda iako živim dalje od grada. Dijete svako jutro vodim do vrtića, koji je od naše kuće udaljen oko 45 minuta hoda. Pješke se vraćamo do kuće, bilo nevrijeme ili lijepo vrijeme, a taksijem rijetko kad idemo, jer je skup, a drugog prevoza nemamo – opisuje svoju svakodnevicu ova samohrana majka.

 U teškom položaju su i oni građani koji nemaju crnogorsko državljanstvo, pa su pored izazovne materijalne situacije suočeni i sa problemom da nemaju zdravstveno osiguranje. Takav je slučaj sa majkom dvoje maloljetne djece, koja živi u Nikšiću. Iako ima pravo na stalni boravak, ona to ne može da ostvari, prvenstveno jer nema dokaz da ima prihode koji su oko 400 eura, kao i ugovor o zakupu stana.

– Smještaj van grada plaćam 180 eura, jer su stanovi u gradu preskupi. Socijalno primanje je sada 270 eura zajedno sa dječjim dodacima, a s obzirom da starijem djetetu ističe dozvola boravka, to će se smanjiti ako ne uspijemo riješiti papire oko stanovanja – navodi ona.

Korisnice naknada za troje i više djece ostaju bez tog prava ukoliko se zaposle. Naša sagovornica ističe da njena primanja, sa dječjim dodatkom, iznose ukupno 222 eura mjesečno, dok samo stan plaća 150 eura. Ona zbog zdravstvenih problema nije sposobna za rad. Njen apel za jednokratnu pomoć jednom je uvažen i tada je dobila 100 eura.

– Ćutimo i trpimo. Država ne pomaže sirotinji, nemoćnim, bolesnima, djeci sa posebnim potrebama i onima kojima je potrebna pomoć da se liječe a za pjevača iz druge države imaju da daju. Sramota – razočarana je naša sagovornica.

U nezavidnom položaju su i korisnici njege i pomoći, socijalnog davanja namijenjenog oboljelima. Porodica iz Mojkovca koja ovo pravo ostvaruje za svog člana koji je onkološki pacijent po tom osnovu trenutno dobija 99,2 eura mjesečno. To, kako naglašavaju, nije dovoljno ni za dio troškova – čak ni za nabavku suplemenata.

Prepreke za socijalnu zaštitu Roma

Iako su socijalna davanja formalno jednako dostupna svim građanima, izvršni direktor Udruženja za podršku Roma i Egipćana Sultan Beća za "Dan" kaže da u praksi postoje određene prepreke koje utiču na jednak pristup, zbog čega se ne može govoriti o potpunoj ravnopravnosti pripadnika romske i egipćanske populacije u ostvarivanju ovih prava. On objašnjava da se zvanične evidencije o korisnicima socijalnih davanja vode bez detaljne etničke desegregacije, što, kako ukazuje, otežava precizno praćenje položaja RE zajednice u ovom segmentu.

Бећа

Najčešće prepreke u ostvarivanju prava na socijalnu zaštitu među pripadnicima RE zajednice, po riječima našeg sagovornika, jesu nedostatak ličnih dokumenata, niska informisanost o pravima i procedurama, jezičke barijere, nedovoljna pismenost, ali i kompleksne administrativne procedure.

– Dodatno, socio-ekonomski uslovi i nedostatak podrške u samom procesu podnošenja zahtjeva značajno otežavaju pristup pravima – naglasio je Beća.

Ide li socijala u prave ruke?

Da li socijalna pomoć ide u prave ruke pitanje je koje se postavlja tokom svakog izbornog ciklusa, koji su u Crnoj Gori veoma česti. U prethodnoj, višedecenijskoj praksi imali smo slučajeve pravosnažno osuđenih direktora centara za socijalni rad zbog dodjele jednokratnih socijalnih pomoći uoči izbora, te situacije da su ovaj vid pomoći dobijala i lica koja nisu bila u stanju socijalne potrebe – direktori škola, carinici, profesori... Građanski sektor i predstavnici političkih partija godinama su upozoravali da sistem podjele jednokratnih socijalnih pomoći u (pred)izbornim godinama služi kao budžet za kupovinu glasova.

Kako se socijala dijeli u izbornoj godini, shodno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, prati Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iz te institucije za "Dan" objašnjavaju da isplate jednokratnih i socijalnih davanja prate samo u toku izborne kampanje.

– Odsjek za pokretanje prekršajnih postupaka Agencije za sprečavanje korupcije pokrenuo je u periodu od 2020. do 29. maja 2026. godine 11 prekršajnih postupaka (sedam zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka i četiri prekršajna naloga) zbog kršenja čl. 40 st. 1 Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, tj. zbog isplata jednokratnih pomoći, kao i jedan prekršajni postupak (prekršajni nalog) zbog kršenja člana 57. st. 3 navedenog zakona, odnosno zbog nedostavljanja podataka o isplatama socijalnih davanja i jednokratnih pomoći. Izrečeno je pet novčanih kazni, četiri opomene, jedna obustava, jedna oslobađajuća presuda i jedan odustanak od pokrenutog postupka – kazali su nam iz ASK.

Agencija je od 2020. godine do danas u više izbornih procesa utvrdila nepravilnosti u vezi sa isplatama jednokratnih i socijalnih davanja. U izbornim ciklusima održanim od 2020. pa nadalje, ASK je konstatovala da je prilikom isplata 75 jednokratnih socijalnih pomoći došlo do kršenja zakona, a vrijednost isplaćenih davanja je 231.669 eura.

 Najveći iznos nezakonito isplaćenih sredstva, u ukupnom iznosu od 222.700 eura, realizovan je tokom održavanja lokalnih izbora u Nikšiću prošle godine. ASK je utvrdila da je isplatom naknada porodicama sa troje i više maloljetne djece u martu te godine, u iznosu od 222.500 eura, Opština Nikšić prekršila Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, prema kojem je zabranjena dodjela socijalnih davanja s tekuće budžetske rezerve s državnog i lokalnog nivoa u godini u kojoj se održavaju lokalni ili parlamentarni izbori, osim u slučaju, ratnog ili vanrednog stanja, epidemije ili pandemije zaraznih bolesti. Kršenje zakona u tom izbornom ciklusu utvrđeno je prilikom još jedne isplate socijalne pomoći u iznosu od 200 eura.

Prateći parlamentarne izbore održane 2020, ASK je utvrdila 24 kršenja zakona prilikom isplata jednokratnih socijalnih pomoći u ukupnom iznosu od 2.720 eura (opštine Herceg Novi i Ulcinj imale su po 10 nezakonitih isplata, Opština Pljevlja tri, a Opština Šavnik jednu). Tokom lokalnih izbora održanih 2022. godine, ASK je registrovala 41 kršenje zakona, a ukupan iznos nezakonito isplaćenih pomoći bio je 4.600 eura. Najviše nezakonitih isplata – 26 – imao je Centar za socijalni rad za opštine Nikšić, Plužine i Šavnik, te Centar za socijalni rad za opštine Plav i Gusinje i Opština Plav – po četiri. Opština Kotor imala je tri nezakonite isplate, Glavni grad Podgorica dvije, a Ulcinj i Šavnik po jednu.

Tokom parlamentarnih izbora održanih 2023. godine, ASK je identifikovala devet nezakonitih isplata socijalnih davanja u ukupnom iznosu od 3.648,8 eura. Zakon su prekršile opštine Plužine (6), Herceg Novi (1), Mojkovac (1) i Gusinje (1).

– Najveći dio utvrđenih nepravilnosti odnosio se na kršenje člana 40 stav 1 zakona, odnosno sredstva nijesu isplaćivana u skladu sa propisanim izuzecima, koji se odnose na slučajeve smrti člana porodice, težeg invaliditeta, kao i štete na stambenom objektu ili imovini nastale usljed požara ili prirodne nepogode – objasnili su iz ASK.

Preporuke Komiteta UN "u fioci"

Komitet Ujedinjenih nacija za ekonomska, socijalna i kulturna prava upozorio je još 2014. godine Crnu Goru da su socijalna davanja nedovoljna i da ne obezbjeđuju adekvatan životni standard. Preporučili su značajno povećanje iznosa socijalne pomoći kako bi se adekvatno zaštitile najugroženije grupe (nezaposleni, starije osobe i lica sa invaliditetom), te da sistem socijalne i dječije zaštite mora redovno pratiti stopu inflacije i stvarne troškove života.