"Velje brdo" neodrživo, ugroziće Marezu

– Takođe, vrši se pritisak i na smanjivanje renti u privatnom stanovanju, ali i na pad cijene novogradnje. Ekspanzija sektora novogradnje, koji, pored pranja novca, po meni, nosi i rizik sistemske korupcije, dovodi do institucionalne devastacije prostora, jer ono što će vam uraditi državni urbanista to vam nikada neće uraditi divlji graditelj – ističe Pejović.

Podsjeća da Podgorica već postaje grad sa značajnim zagađenjem vazduha usled zagušene saobraćajne infrastrukture.

– Apelujem na javne funkcionere i urbaniste da odole zovu korupcije i prestanu da trpaju zgrade (izvinjavam se na neakademskom izražavanju) u gradsko jezgro, već da grad šire prema rubovima, tamo gdje prirodno ima prostora – naglašava Pejović.

Konstatovao je da su vlade nakon promjena iz 2020. godine uspjele da uvećanjem zarada i penzija, te drugim oblicima socijalnih davanja, ublaže visoke socijalne razlike u Crnoj Gori.

– Mada je to dijelom urađeno i na teret javnog duga, pa dovodi pod upit održivost javnih finansija, ipak ću izraziti poštovanje, jer je prosječna zarada stagnirala u čitavoj protekloj deceniji. No i pored svega, smatram da je projekat "Velje brdo" neodrživ, jer će se pokazati da može da zagadi veliki resurs Podgorice i Crne Gore, a to je vodoizvorište Mareza, kao i privatne bunare na prostoru Tološa. Podgorica ima dva resursa – vodu i prostor – i ne treba žrtvovati jedan radi drugog. Prirodno širenje grada je prema Ćemovskom i Karabuškom polju, gdje postoji bulevar, odnosno u pravcu gdje se gradi kolektor za prečišćavanje voda. Novac koji je do sada uložen u "Velje brdo" izgradnjom putne infrastrukture nije bačen. Molim da se, umjesto toga, izvrši pošumljavanje Veljeg brda, što bi bio važan korak u predupređivanju klimatskih promjena, koje ćemo tek osjećati. Takva promjena plana bio bi hrabar i odgovoran potez u interesu građana Podgorice. Nedavno mi je prijatelj rekao kako bi bilo dobro da se nekom vremenskom mašinom možemo vratiti u 1989. godinu, kada prostor nije bio devastiran divljom gradnjom, privreda bila diversifikovana, uvoz veći od izvoza, a socijalne razlike puno manje, dok je postojao socijalistički model socijalnog stanovanja – naveo je Pejović.

Kako je dodao, točak istorije ne može se pokrenuti nazad, ali se mogu napraviti savremene zgrade za socijalno stanovanje koje će imati dušu, sa zelenim površinama, igralištima i parkinzima.

– Gdje će stan moći da dobiju i oni sa nižim i višim obrazovnim nivoom, tačnije kroz socijalno stanovanje će se podsticati inkluzija umjesto getoizacija u favelama koje niču na periferiji Podgorice. Umanjiće se potreba za uzurpacijom državnog zemljišta i divljom gradnjom – smatra Pejović.

Kako je ukazao, da bi se dosegao nivo cijene kupovine stana, porodica treba gotovo vijek da plaća rentu, čak i ako se uzme u obzir usklađivanje za inflaciju, koje se, prema Bečkom modelu, vrši samo ukoliko je inflacija veća od pet odsto godišnje.

– Da je ovaj model stanovanja isplativiji, posebno za porodice sa prosječnim primanjima, u odnosu na kupovinu stanova brojke govore same – naglasio je Pejović.

Raspisan tender za Glavni projekat i početak izgradnje Bloka A1 na Veljem brdu

Prema modelu socijalnog stanovanja iz Beča, kako je predočio u analizi, mjesečna renta za stan veličine 40–50 kvadrata iznosi oko 10-15 odsto prosječne zarade, što bi u našem slučaju bilo do 125 eura, ako bismo za cijenu socijalnog stanovanja po kvadratnom metru u Crnoj Gori uzeli 2,5 eura.

– Veličina stana zavisi od potreba porodice. U Crnoj Gori za kupovinu stana od 40 metara kvadratnih treba izdvojiti 88.000 eura, ako prosječna cijena kvadrata za 2025. godinu, prema podacima Monstata, iznosi 2.200 eura. Za dvadeset godina, uz kamatnu stopu 5,99 odsto, zajmoprimac će platiti ukupno 151.428 eura uz ratu od 630,95 eura. Po modelu socijalnog stanovanja, u istom periodu platiće 24.000 eura, sa rentom koja je 530 eura niža od kreditne rate – istakao je Pejović.

Prema modelu "Velje brdo", za stan od 100 kvadrata kupac će za trideset godina otplate (bez učešća) mjesečno izdvajati oko 390 eura, dok će za stan od 60 kvadratnih metara izdvajati oko 290, što je, kako je ukazao, opet značajno više od modela socijalnog stanovanja, jer bi za stan od 60 kvadrata u modelu socijalnog stanovanja plaćao 150 eura mjesečno.

– Socijalno stanovanje, treba napomenuti, u renti sadrži i održavanje zgrade, kao i čišćenje zajedničkih prostorija. Porez se ne plaća jer korisnik stana nije njegov vlasnik. Takođe, socijalno stanovanje direktno rješava problem stanovanja za podstanare; za rentiranje stana od 300–400 eura mjesečno mogu da plate rentu socijalnog stanovanja za tri mjeseca, odnosno ono što utroše za četiri mjeseca rentiranja privatnih stanova dovoljno je da pokriju troškove za godinu socijalnog stanovanja. Važno je napomenuti da se kreditno mogu zadužiti zajmoprimci koji imaju stalno zaposlenje, što je kod zajmoprimaca koji rade povremene i privremene poslove nemoguće – pojasnio je Pejović.

Inicijalno ulaganje u projekat socijalne izgradnje treba da dođe od strane države.

– Dalje finansiranje fonda socijalne izgradnje trebalo bi da bude na teret kapitala, odnosno kroz uvećanje maksimalne stope poreza na dobit sa 15 na 16 odsto. Taj jedan odsto poreza na dobit išao bi u fond iz koga bi se upravljalo modelom socijalnog stanovanja. Visoke cijene stanova nerijetko guraju mlade ljude da napuste državu i zasnuju radni odnos u inostranstvu, tako da je u protekloj deceniji na desetine hiljada naših građana napustilo Crnu Goru. Dok naši mladi ljudi odlaze, stranci kupuju nekretnine, pa možemo reći da se mijenja i demografska struktura Crne Gore. Takođe, nagli rast cijena nekretnina jedan je od indikatora i pranja novca. U Crnoj Gori djeluju snažne grupe organizovanog kriminala koje kroz pranje novca podižu cijene nekretnina – ukazao je Pejović u analizi dostavljenoj "Danu".