Karikatura Dana / -GORAN ŠćEKIć
22/04/2025 u 08:09 h
Mili PrelevićMili Prelević
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Auto-put kao Temeljni ugovor

Od političkih promjena 2020. godine do danas, obećanja nove vlasti su se nizala, ali su rezultati ostali upadljivo mali. Vlast se vijugavo kretala od jednog velikog simbola ka drugom, od jedne ideje kojom će opravdati sve što nije urađeno, do druge.

Jedan od tih simbola bio je i Temeljni ugovor, koji je potpisala prethodna vlada, pa su ga neki koristili kao zaklon – kao jedino što mogu ponuditi građanima umjesto ekonomskog rasta, infrastrukture i održive politike.
Danas, istu simboličku ulogu dobija auto-put. Za ovu vlast, auto-put postaje ono što je Temeljni ugovor bio za prethodnu – centralna tačka političkog samopouzdanja, jedini narativ koji još ima potencijal da okupi, motiviše i opravda. Razlika je u tome što Temeljni ugovor nije bio razvojni instrument, već identitetski i politički dokument. Auto-put to nije. On je realan, neophodan i mjerljiv. Upravo zato je teži, ozbiljniji – i, očigledno, manje zanimljiv državnim liderima.

Auto-put nije ideološki papir. On nije simbol. On je asfalt. On je konačno povezivanje sjevera sa ostatkom zemlje i najkraći put do Srbije. Za građane sjevera to nije projekat, nego nada da neće biti trajno ostavljeni u razvojnoj magli. Upravo zato je postalo bolno očigledno da je premijer Milojko Spajić napustio tu temu onog trenutka kada je bilo jasno da ne može kontrolisati tok projekta. Čim je došlo do toga da će nadzor preuzeti Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), premijerov entuzijazam se ugasio kao lampa bez goriva. Razlog je prost. Premijer nije taj koji će smoći hrabrosti da kaže NE EBRD-u, ako zbog njih početak gradnje ponovo bude prolongiran.

Do tada je govorio o "prvim ašovima u septembru 2024. godine", pokušavajući da preuzme zasluge svih onih koji su u državnom lancu radili na tome da nastavak ovog projekta postane realnost. Njegov novi veliki narativ je Velika plaža – navodni projekat vrijedan milijarde, izgrađen na obećanjima investitora, čija se imena, gle čuda, zvanično ne znaju, studije ne postoje, pravni aranžmani su nevidljivi, a realnost projekta srušena pod teretom vlastite aljkavosti.

Umjesto da pokaže državnu zrelost i političku težinu, Vlada je najvažniji ekonomski potencijal gurnula u stranu, pa su nam sada jedina nada Ministarstvo saobraćaja i Monteput, odnosno oni koji su najviše doprinijeli da nastavak projekta gradnje auto-puta ponovo oživi i postane realnost.

Auto-put nije ni marketinški projekat, ni simbol, ni naslovna strana. To je temeljni ugovor između države i njenih građana – i jedini koji više ne smije biti izigran.

Ko nosi teret posla?

Ipak, za razliku od projekata koji se rasprše u prašini medijskih nastupa premijera, izgradnja dionice auto-puta od Mateševa do Andrijevice nikada nije bila bliža. Tender je raspisan, sredstva dijelom obezbijeđena, EBRD je tu, da finansira i posmatra.

Ostaje pitanje ko će ponijeti teret tog posla. Ministarka saobraćaja Maja Vukićević i državna kompanija Monteput imaju istorijsku priliku da vrate smisao institucionalnom radu i povjerenje građana u državu koja obećava samo ono što može da uradi. Ukoliko se radovi ne započnu u realnom roku, neće propasti projekat – propašće ono malo povjerenja u Vladu koja je već previše puta zamijenila stvarnost političkim narativom.

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
16. maj 2025 05:05