Viši sud je tako presudio u jednom od sporova odlučujući po žalbi na presudu Osnovnog suda, a u vezi sa kreditima koji su zavili u crno nekoliko stotina porodica u Crnoj Gori. U presudi koju je donijelo vijeće sudija koje su činili Radonja Radonjić, predsjednik vijeća, i članovi Nina Radunović i Ognjana Boljević usvojen je tužbeni zahtjev jednog od klijenata i utvrđeno da su ništave i bez pravnog dejstva odredbe člana 1, stav 2, člana 6 ugovora o stambenom kreditu iz 2007. godine. Osnovni sud je 29. aprila 2024. godine odbio zahtjev tužilaca da utvrdi da su odredbe ugovora ništave.
– U konkretnom slučaju zaključivanje ugovora koje su zaključili tužioci sa tuženom, a u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, ništavi su zbog povrede drugih načela obligacionopravnih odnosa, kojih se stranke moraju pridržavati prilikom regulisanja međusobnih prava i obaveza, bez obzira na dispozitivni karakter odredaba Zakona o obligacionim odnosima. Po ocjeni ovog suda prilikom zaključivanja predmetnih ugovora, nudeći zaključenje ugovora sa valutnom klauzulom, tužena je postupala suprotno načelima savjesnosti i poštenja, koje postupanje je za posljedicu imalo i povredu načela jednake vrijednosti davanja. Prilikom iznošenja svojih stavova, stranke, a posebno tužena, po mišljenju suda, zaboravlja i izostavlja jednu vrlo bitnu činjenicu, tj. činjenicu da je u vrijeme zaključenja spornih ugovora o kreditu sredstvo plaćanja u Crnoj Gori bio euro, koji je generalno prihvaćeno sredstvo plaćanja na nivou Evropske unije (osim u pojedinim zemljama kao izuzecima), koja valuta tokom vremena nije imala oscilacija u svojoj vrijednosti. Ponuda ovakve vrste kredita u trenutku kada je paritet između eura i franka bio takav da su anuiteti po predmetnim kreditima bili znatno manji i povoljniji po klijente, ovdje tužioce, uz istovremenu ponudu kredita u eurima, po ocjeni ovog suda, nije slučajna, jer sigurno je da banka u drugačijim uslovima takve ugovore ne bi nudila, jer je jasno da za iste ne bi bilo zainteresovanih. Ovako je imala povoljno tlo da u konkurenciji drugih kreditnih proizvoda – kredita koji su bili u ponudi, a koje je nudila i sama tužena kao banka, tj. kredita u eurima, koji su bili nepovoljniji za klijente u periodu zaključivanja spornih ugovora, "namami" klijente da se opredijele za one kredite koji su im stvarali manje obaveze, uz ubjeđivanje od strane zaposlenih u bankama da je franak stabilna valuta i da je malo vjerovatno da će doći do promjene kursa na štetu klijenata. Da je primjena valutne klauzule bila u cilju obezbjeđenja novčane obaveze, zašto bi onda tužena nudila kredite i u eurima, kada kod takvih ugovora, bez obzira na veću kamatnu stopu, zbog nesigurnosti valute, nije mogla da očekuje da joj se vrati ono što je dala uz pripis određenih kamata – piše u presudi koju je "Danu" dostavio predstavnik klijenata Dragan Senić.
Sve ovo, kako piše u presudi, ukazuje da je tužena prilikom zaključivanja spornih ugovora postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovaranjem valutne klauzule.
– Kod činjenice da tužena prethodno nije dokazala, te kod nespornog među strankama, da je došlo do enormnog rasta švajcarskog franka u odnosu na euro, jasno je da bi kroz pomenutu klauzulu tužena ostvarila vrijednost mnogo veću od one koju je dala, čime je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti davanja. Slijedom iznijetog, ovaj sud nalazi da su ništave i bez pravnog dejstva odredbe čl.1 st. 2 i čl. 6 Ugovora o stambenom kreditu, zbog čega je prvostepenu presudu, u dijelu izreke pod stavom prvim, valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev, u tom dijelu, usvojiti, na način bliže preciziran izrekom ove presude – zaključilo je vijeće sudija Višeg suda.
Hipo Alpe Adrija banka je plasirala kredite indeksirane u francima 2006. i 2007. godine. Klijenti su zbog kredita vezanih za franak došli u nezavidnu poziciju da su otplaćivali rate redovno i vratili dobar dio duga, ali im je na kraju dug po osovu glavnice bio veći nego kada su uzeli kredite. Potom je 2015. godine usvojen Zakon o konverziji duga po osnovu kredita u eure po kamatnoj stopi od 8,2 odsto, ali ni to nije pomoglo klijentima da riješe svoje probleme.
