- U razgovoru ispunjenom osjećajem gorčine zbog nepravde koju su doživjeli, radnici su podsjetili da je fabrika Polimka dva puta odlazila u stečaj – 1992. i 2002. godine – a da su pritom primili minimalne otpremnine u iznosu od svega 1920 eura. Posebno poražava činjenica da je čitava fabrika, sa svom svojom imovinom i istorijom, prodata za svega 1.000 eura. To je ponižavajuće i skandalozno, ne samo za one koji su tu decenijama radili, već i za cijelo društvo koje je dopustilo takvu nepravdu - navodi se u saopštenju.

Radnici traže ono što im s pravom pripada – pravednu naknadu, po uzoru na slučaj radnika iz drvoprerađivačke industrije. Njihov zahtjev nije ni politički ni populistički, već duboko ljudski i pravičan. 

- Kao poslanik i čovjek, osjećam moralnu i institucionalnu obavezu da stanem uz ove ljude i da tražim reakciju države. Zaboravljeni ne smiju ostati zaboravljeni – a pravda, iako spora, mora stići - istakao je Božović.