Valja podsjetiti da je te 2006. godine Monstat zabilježio da je prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila bruto 433 eura, a bez doprinosa i zarada (neto) 282 eura.
Zanimljivo je da su najveće plate te referendumske godine primane u oblasti vađenje ruda i kamena, bruto 630, neto 407 eura, u proizvodnji osnovnih metala (bruto 649, neto 413 eura), proizvodnji preciznih i optičkih instrumenata (neto 809, bruto 506). Najveća plata je primana u energetici, odnosno proizvodnji električne energije, gasa i vode (bruto 702 eura, neto 438 eura).
Građevinarstvo je ležalo na niskim granama, pa je prosječna bruto zarada iznosila 304 eura, a neto 216 eura.
Mnogo gora situacija bila je u uslužnim djelatnostima. Tako je trgovina držala neslavni rekord po niskim zaradama, odnos je iznosio bruto 277, a bez doprinosa i zarada 186 eura.
Prosjek zarade u turzmu, našoj osnovnoj privrednoj grani, kako tada, tako i sada, bio je relativno bruto 306 eura, neto 205 eura.
Poslovi koji spadaju u finansijsko posredovanje imali za to vrijeme odličan prosjek (bruto 912, neto 570 eura). U toj oblasti najviše zarade, trostruko i četvorostruko veće nego u oblastima u kojima je svoj hljeb zarađivao najveći broj naših građana, imali su zaposleni u sferi osiguranja i penzijskih fondova (neto 1.130, bruto 697 eura).
Kada je u pitanju najomiljenije radno mjesto kod nas, javna uprava, ta 2006. godine je bila prosječna. Plate u državnoj upravi i socijalnom osiguranju u prosjeku u bruto iznosu bile su 447 eura, a neto 291 euro.
Zarada zaposlenih u obrazovanju 2006. godine iznosila je svega bruto 382 eura, neto 250 eura. Još gore stanje bilo je u zdravstvu i oblasti socijalnog rada, tako da su bijeli mantili prosječno dobijali neto platu 367 eura, a bruto 246 eura.
Kada je u pitanju državna uprava i socijalno osiguranje, zarade zaposlenih u komunalnim preduzećima (odstranjivanje otpadaka, smeća i sl.) iznosile su bruto 384, a bez doprinosa i poreza 254 eura.
Najniže zarade u državnoj službi dobijali su oni koji su radili u kulturnim i sportskim ustanovama i institucijama, bruto 368 eura, a neto 244 eura.
Maja Baćović: Povećani i dohodak po stanovniku i rast uvozne zavisnosti
– Čestitam svim građanima Crne Gore Dan nezavisnosti, 21. maj. Od proglašenja nezavisnosti 2006. godine, povećan je životni standard građana kao rezultat niza pozitivnih trendova zabilježenih u prethodnih 19 godina. Dohodak (BDP) je realno ukupno uvećan za 60 odsto, odnosno 2,8 odsto realno prosječno na godišnjem nivou. BDP po glavi stanovnika nominalno je porastao sa 3,5 hiljada eura (2006), na 11,8 hiljada 2024. godine. Mjereno paritetom kupovnih snaga, dohodak po glavi stanovnika povećan je sa 40 odsto evropskog prosjeka 2007. godine na 51 odsto u prethodnoj godini. Stopa nezaposlenosti smanjena je sa 19 odsto (2007) na 11 odsto u 2024. godini – istakla je profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Maja Baćović.
Kako je kazala, u periodu od 2006. do 2024. godine u Crnoj Gori je investirano više od 15 milijardi eura u fiksni kapital. U istom periodu ostvaren je priliv stranih direktnih investicija od 14,7 milijardi eura, od kojih je oko 30 odsto investirano u kompanije i banke, dok je ostatak investiran u nekretnine i interkompanijski dug. Zahvaljujući stranim direktnim investicijama, Crna Gora danas ima komplekse kao što su Porto Montenegro, Portonovi, Luštica bej.
– Članstvo u NATO-u, upotreba eura kao zvanične valute, proces pristupanja EU, pored činjenice da smo mediteranska zemlja, pozicionira Crnu Goru na svjetskoj sceni kao modernu, reformski i razvojno orijentisanu državu i ekonomiju. U prethodnih 19 godina ostvaren je značajan progres u institucionalnom i infrastrukturnom dijelu, naročito u segmentu putne infrastrukture. Crna Gora prvi put u svojoj istoriji ima auto-put – istakla je ona.
No, pored pozitivnih trendova, kaže Baćović, ostvareni su i neki negativni.
– Dominacija niskoproduktivnih usluga (trgovina, ugostiteljstvo), smanjenje robne proizvodnje sa 24 odsto BDP-a (2007) na 18 odsto (2024), rast uvozne zavisnosti, spori rast produktivnosti i sporiji tehnološli progres u odnosu na većinu evropskih ekonomija, visoka (i rastuća) zaposlenost u državnom sektoru, jesu faktori koji umanjuju razvojni potencijal. Ipak, odgovarajućim ekonomskim politikama i razvojnim strategijama moguće je unaprijediti i ove komponente, što bi, uz potencijale koje Crna Gora ima, omogućilo da tokom XXI vijeka uhvatimo korak sa razvijenim evropskim ekonomijama – zaključila je Baćović.
Mirza Mulešković: Strane investicije promijenile sliku crnogorske privrede
Ekonomski analitičar Mirza Mulešković ističe da ono što je bilo dobro za crnogorsku ekonomiju u proteklih 19 godina jeste strateška opredijeljenost Crne Gore da postane članica NATO-a i EU.
– Samo na taj način poslali smo poruku investitorima da smo zemlja u kojoj važe međunarodni standardi i prakse, pa samim tim smo imali povećan priliv stranih investicija. Takođe, pozitivna stvar jeste bila poreska politika koja se vodila u dijelu privlačenja stranih direktnih investicija, jer moramo priznati da od 2006. do danas upravo te strane direktne investicije su u značajnoj mjeri promijenile crnogorsku ekonomiju, ali su i unaprijedile kvalitet života naših građana – rekao je Mulešković.
Ono što je bilo pogrešno što i danas nemamo dovoljno razvijen predvidiv i transparentan poslovni ambijent, koji bi stimulisao otvaranje novih radnih mjesta u privredi. Imamo i česte promjene zakonskih rješenja i neefikasnu državnu upravu.
– Mada smo i u tim segmentima napredovali, pa čak moram da kažem da smo napravili iskorake i u domenu državne uprave iako nismo unaprijedili kvalitet samih usluga, jer i dalje imamo problem čekanja rješenja, skupu administraciju. Nismo unaprijedili ono što je trebalo da unaprijedimo, a to je sistem vladavine prava, jer je to preduslov za razvoj ekonomije za privlačenje kvalitetnih investicija – navodi Mulešković.
Kako dodaje, nismo dobro upravljali ni samom ekonomijom, posebno u posljednjih nekoliko godina, jer strateški nemamo viziju kako želimo da vidimo crnogorsku ekonomiju.
– Naš najveći problem je što za 19 godina nismo uradili skoro ništa po pitanju diverzifikacije crnogorske ekonomije. Upravo sada vidimo efekte takvih politika, jer zapravo većina problema koje sad imamo u ekonomiji jesu zbog toga što nismo razvijali sve sektore privrede. S druge strane, kao što sam rekao, nismo razvijali sistem vladavine prava, korupcija koja je bila problem, netransparentnost. Sve ovo što navodim je i bilo i trenutno je problem. Takođe, imamo veliko miješanje politike u samu ekonomiju, što negativno utiče na ekonomiju. Sve su to stvari koje nisu dozvolile da Crna Gora mnogo više napreduje u ovih 19 godina, a mogla je, imala je potencijal – istakao je Mulešković.
– Uz mnogo veće ulaganje u kapitalne projekte, kroz bolju infrastrukturu, kroz subvencionisanje određenih sektora koji nisu razvijeni u Crnoj Gori, možemo da očekujemo da u narednom periodu imamo mnogo bolju ekonomiju. Jer, ukoliko nemamo razvijenu realnu ekonomiju, ukoliko nastavimo ovaj trend zapošljavanja u javnom sektoru, ne možemo da očekujemo da imamo bolji kvalitet života, ne možemo da očekujemo da imamo održiv rast naše ekonomije – zaključio je Mulešković.
Boris Mugoša: Brine što nas prestižu neki kojima smo bili lideri
Sama činjenica da je Crna Gora od jedne od najnerazvijenijih država bivše Jugoslavije, sada, nakon Hrvatske i Slovenije, postala nejrazvijenija, govori da su napravljeni iskoraci, smatra poslanik Boris Mugoša (Socijaldemokrate).
Kako podsjeća, 2006. godine bilo je priče da, ako postane nezavisna, Crna Gora neće moći da funkcioniše, što se pokazalo kao netačno.
Ono što bi trebalo da nas zabrine jeste da su neke republike eks-Ju bile daleko iza nas po ekonomskom rastu i BDP-u, a sad nam se približavaju.
– Znači, očigledno neke stvari te zemlje intenzivnije rade, jer je kod nas došlo do određenog usporavanja rasta ekonomije. Za nas je rast od tri odsto nedovoljan, mi moramo da imamo rast od četiri, pet i šest odsto da bismo mogli da govorimo o nekoj vrsti dugoročne održivosti – smatra Mugoša.
Kaže da je rast crnogorske ekonomije nedovoljan.
– Ako posmatrate rast crnogorske ekonomije, od 2006. do 2020. godine, ona je 36 odsto prosjeka Evropske unije, što je korektan rast. Naravno, nedovoljan je, moglo bi i moralo više. Međutim, ono što je primjetno nakon 2020. godine, prema posljednjim podacima Eurostata, da je on samo porastao sa 50 odsto prosjeka EU na 51 odsto. Znači, za prethodnih pet godina, nažalost, samo za jedan procentni poen porastao prosjek crnogorske ekonomije. To dugoročno ne može da vodi ka održivom rastu, razvoju, a posebno ne može nas dovesti do toga da se u narednih 10, 20 ili 200 godina približimo standardu razvijenih zemalja EU – navodi Mugoša.
Dodaje da BDP sporo raste, te da je stopa od tri odsto nedovoljna.
– Imate podatak, na primjer, da je u 2024. godini bio najmanji rast ekonomije u odnosu na prethodnu godinu u posljednjih osam godina, izuzev korona godine, samo tri odsto, ali ono što još više zabrinjava, što je projekcija za ovu godinu samo tri odsto, čak po posljednjim procjenama i niža, 2,7 odsto. To treba da nas alarmira, u smislu da su nam potrebne ne fiktivne, nego suštinske strukturne reforme i da se mora istinski raditi na diverzifikaciji ekonomije i poboljšanju njene konkurentnosti. Jer, insistiranje na ekonomskoj logici utemeljenoj na administrativnom rastu potrošnje, bez suštinske racionalizacije neproduktivno, kao i ogromno zaduživanje, ne vodi ka stabilnosti i održivosti finansijskog sistema – kaže Mugoša.
On ukazuje da podaci Eurostata navode da su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Crnoj Gori u prošloj godini bile na 87 odsto prosjeka 27 zemalja članica EU, a prema prethodnim istraživanjima na nivou 74 odsto, što znači ogroman rast od 14 odsto poena.
– Ili, na primjer, Crna Gora je 2019. bila na 57 odsto prosjeka cijena EU kada je riječ o potrošenju dobrim uslugama, to je oko 2.000 proizvoda i usluga, a danas, prema istraživanjima, na 64, dakle rast od sedam odsto poena. I kada to uporedite sa onom pričom o tome da smo sada samo na 51 odsto prosjeka EU po snazi crnogorske ekonomije, to govori o tome da cijene rastu više nego pokazatelji standarda kupovne moći. Imamo taj podatak, nažalost, da nam je uvoz prošle godine bio najveći u prethodnih 15 godina, da nam je najveći spoljnotrgovinski deficit u dijelu uvoza i izvoza roba bio u prethodnoj, prošle godine, u odnosu na prethodnih 15 godina, a da podaci iz prvih mjeseci ove godine ukazuju na pogoršanje tog trenda – navodi Mugoša.
