Rabrenović: Prava potrošača moraju da zažive u praksi

Novim Zakonom o zaštiti potrošača, koji je stupio je na snagu 14. februara, Crna Gora je dobila znatno moderniji pravni okvir u oblasti koja se ne tiče samo evropskih integracija, već svakodnevnog života građana, porodičnih budžeta, onlaj kupovine, reklamacija, računa, ugovora, popusta i kvaliteta usluga.

Zaštita potrošača, kako ističe Rabrenović, nije apstraktna pravna oblast, već pitanje koje se pojavljuje u svakoj kupovini i svakom odnosu građanina sa trgovcem, bankom, pružaocem javne ili digitalne usluge, internet platformom ili oglašivačem.

– Potrošač više ne smije biti prepušten sam sebi i dobroj volji trgovca. Novi zakon jeste važan evropski korak, ali njegova stvarna vrijednost mjeriće se time da li građanin može brzo, jasno i bez velikih troškova da ostvari svoje pravo kada kupi neispravan proizvod, kada mu se odbije reklamacija, kada ga zavede lažni popust ili kada nastane problem u onlajn kupovini – naglašava Rabrenović.

Kako je ocijenio, novi zakon je donio kvalitativni pomak, ali se mora precizno reći da je najveći pomak zasad napravljen na normativnom i sistemskom nivou.

– Puni efekat tog zakona zavisiće od njegove primjene, inspekcijskog nadzora, institucionalnih kapaciteta, dostupnosti savjetodavne pomoći i spremnosti trgovaca da poštuju nova pravila – ističe Rabrenović.

Položaj potrošača i usklađivanje zakonskog okvira sa evropskim standardima direktan je uslov za ispunjavanja uslova iz poglavlja 28 – zaštita potrošača i zdravlja, koji bi trebalo da privremeno bude zatvoreno danas na Međuvladinoj konferenciji sa Evropskom unijom (EU) u Luksemburgu.

– Crna Gora jeste napravila važan institucionalni korak, ali privremeno zatvaranje poglavlja ne smije biti shvaćeno kao kraj reforme. Ako Crna Gora dobije pozitivan signal, to će biti priznanje za urađeni normativni posao. Ali, evropski standard ne mjeri se samo time da li je zakon usvojen; mjeri se time da li zakon stvarno "radi" u prodavnici, na internetu, u inspekciji, u reklamacionom postupku i u svakodnevnom kontaktu potrošača sa trgovcem – ukazuje Rabrenović.

Kako je dodao, stvarni evropski standard zaštite potrošača zavisiće od sprovođenja zakona, jačanja institucija, vidljivosti nadzora i povjerenja građana da se isplati reagovati.

– Fokus se mora pomjeriti sa pisanja propisa na njihovo izvršenje. Potrebna je brža i efikasnija inspekcija, jednostavniji prigovori, funkcionalno vansudsko rješavanje sporova, bolja digitalna kontrola tržišta i stalna edukacija građana. Posebno je važno jačati ulogu lokalnih samouprava. Potrošačka prava ne smiju biti centralizovana samo u Podgorici ili u nekoliko većih gradova. Građanin iz bilo koje druge opštine mora imati osjećaj da mu je zaštita dostupna jednako kao i građaninu glavnog grada. Ako potrošač vjeruje da trgovac neće odgovoriti, da inspekcija neće postupiti, da postupak traje dugo ili da je vrijednost spora mala, on će odustati. A kada potrošači odustaju, nepoštene prakse opstaju. Zato zaštita potrošača mora biti brza, vidljiva i uvjerljiva – istakao je Rabrenović.

Podvlači da zaštitu potrošača ne treba shvatiti kao aktivnost protiv privrede. – Naprotiv, dobro informisan potrošač i odgovoran trgovac čine zdravije tržište. Privredni subjekti koji posluju pošteno imaju interes da se suzbije nelojalna praksa, jer lažni popusti, zavaravajuće oglašavanje i ignorisanje reklamacija narušavaju povjerenje u cijelo tržište – kaže Rabrenović.

Novi zakon više ne posmatra potrošačku kupovinu samo kao klasičan odnos kupca i trgovca u prodavnici, već obuhvata i digitalni sadržaj i usluge, robu sa digitalnim elementima, onlajn tržišta, rangiranje ponuda, recenzije, ugovore na daljinu, prodaju van poslovnih prostorija, nepoštene poslovne prakse i transparentnost cijena.

– Tržište se preselilo i na ekran telefona. Zato zakon mora da štiti potrošača ne samo u prodavnici, nego i na internetu, u aplikacijama, na platformama i u digitalnim servisima. To je jedna od najvažnijih novina novog zakona – smatra naš sagovornik.

Jedna od najkonkretnijih novina odnosi se na sniženja. Novi zakon propisuje da kada se roba prodaje po umanjenoj cijeni trgovac mora jasno istaći prethodnu i umanjenu cijenu, pri čemu je prethodna cijena najniža cijena koju je trgovac primjenjivao u periodu od 30 dana prije umanjenja.

– U praksi, to znači da trgovac više ne bi smio vještački da podigne cijenu neposredno prije "akcije", a zatim da takvu ponudu predstavi kao veliko sniženje. Za potrošače je to važna zaštita od jedne od najčešćih tržišnih manipulacija. Popust nije samo reklamna poruka. On mora biti istinita, jasna i provjerljiva informacija. Ako trgovac tvrdi da je roba snižena 30, 40 ili 50 odsto, potrošač mora znati u odnosu na koju prethodnu cijenu se to sniženje prikazuje. U suprotnom, ne govorimo o popustu, već o zavaravanju potrošača – naglašava Rabrenović.

Posebno značajan dio zakona odnosi se na digitalni sadržaj i digitalne usluge.

– U digitalnoj ekonomiji potrošač često ne plaća novcem, ali plaća podacima. Zato je dobro što zakon prepoznaje i tu vrstu odnosa, jer lični podaci imaju ekonomsku vrijednost i ne smiju biti tretirani kao nešto bez značaja – ukazuje Rabrenović.

Zakon uređuje isporuku, saobraznost, neisporuku, raskid i umanjenje cijene kod digitalnih sadržaja i usluga. Time se potrošač štiti i kada koristi aplikacije, digitalne servise, softvere, onlajn pretplate, korisničke naloge i druge oblike digitalnih proizvoda koji su postali dio svakodnevice.

Na kraju, Rabrenović ističe pozitivnu ulogu Ministarstva ekonomskog razvoja i Direkcije za zaštitu potrošača, ali ponavlja da se prava potrošača ne mjere samo kvalitetom zakonskog teksta, nego time koliko građanin može da ih ostvari u realnom životu.

– Potrošač ima pravo da pita, da prigovori i da traži zaštitu. On više ne smije biti sam pred trgovcem. Mora imati zakon, institucije i savjetodavnu podršku iza sebe. Tek tada zaštita potrošača postaje stvarna, a ne samo formalna – zaključuje Rabrenović.