UPCG: Zabrinuti smo zbog postupanja Ministarstva rada, poštovanje sudskih odluka nije stvar izbora

- Upravni sud poništio je prethodno rješenje Ministarstva i zauzeo jasan i izričit pravni stav da se zaposlenima koji rade šest radnih dana sedmično subota, kao njihov radni dan, uračunava u dane godišnjeg odmora, te da zakonski minimum od 24 radna dana ne predstavlja uvećano pravo u odnosu na zaposlene koji isto puno radno vrijeme ostvaruju kroz petodnevnu radnu sedmicu - navodi se u saopštenju UPCG.

Sud je pri tome posebno ukazao da zaposleni koji rade puno radno vrijeme od 40 sati sedmično ne mogu biti dovedeni u povoljniji položaj samo zbog različitog rasporeda radnog vremena, jer bi takvo tumačenje dovelo do nejednakog tretmana zaposlenih koji ostvaruju isto puno radno vrijeme.

- Važno je naglasiti da Upravni sud u ovom predmetu nije ostavio prostor za različita tumačenja. Presuda je jasna, eksplicitna i nedvosmislena. Uprkos tome, u ponovnom postupku donijeto je novo rješenje koje suštinski počiva na istom pravnom tumačenju koje je sud već ocijenio nezakonitim - rekli su iz UPCG.

Posebno je značajno ukazati da je Ministarstvo rada neposredno nakon stupanja na snagu Zakona o radu 2020. godine, u vezi sa ovim pitanjem zauzelo pravni stav koji je u potpunosti odgovarao tumačenju koje je kasnije potvrđeno i presudom Upravnog suda. Naknadno odstupanje od tog prvobitnog tumačenja proizvelo je višegodišnju pravnu nesigurnost i dovelo do sudskog spora čiji ishod danas ne ostavlja prostor za dilemu.

- Predmetni spor nije nastao zbog nejasnoća u Zakonu o radu, već kao posljedica odstupanja od pravnog tumačenja koje je Ministarstvo rada prvobitno samo smatralo ispravnim. Jer, ovaj spor nije proizvela nejasna norma. Proizvela ga je promjena njenog tumačenja - navodi se u saopštenju.

Predmetna zakonska rješenja nijesu, kako se precizira, specifičnost crnogorskog zakonodavstva, već su zasnovana na međunarodnim standardima i evropskoj pravnoj tekovini u oblasti organizacije radnog vremena, koja pravo na godišnji odmor vezuje za broj sedmica odmora, a ne za broj kalendarskih dana. 

- Upravo zbog toga se zaposleni koji isto puno radno vrijeme od 40 sati sedmično ostvaruju kroz pet, odnosno šest radnih dana, izjednačavaju u pogledu trajanja godišnjeg odmora, pri čemu se kod zaposlenih kojima je subota radni dan i ona uračunava u dane godišnjeg odmora - rekli su iz UPCG.

UPCG od samog početka nije dijelila naknadno promijenjeno tumačenje Ministarstva rada, smatrajući da ono nije bilo u skladu sa Zakonom o radu, međunarodnim standardima na kojima su predmetna rješenja zasnovana, niti sa svrhom samog instituta godišnjeg odmora.

- Istovremeno, isti pravni stav godinama u stručnoj javnosti zastupa i profesorka radnog prava i koordinatorka radne grupe za izradu Zakona o radu, Vesna Simović Zvicer - dodaje se u saopštenju. 

Mikavica za "Dan": Povećati efikasnost sudova protiv sive ekonomije i korupcije

Danas se više ne postavlja pitanje različitih pravnih tumačenja Zakona o radu. To pitanje je okončano donošenjem presude Upravnog suda. Pitanje koje ostaje jeste kakvu poruku država šalje građanima i privredi ukoliko ni nakon ovako jasne i nedvosmislene presude ne dolazi do napuštanja pravnog shvatanja koje je sud već ocijenio nezakonitim.

- Za privredu, ovo pitanje daleko prevazilazi konkretan spor i način obračuna godišnjeg odmora. Poslodavci godinama ukazuju da su pravna sigurnost, stabilnost, predvidivost i jednaka primjena propisa među osnovnim pretpostavkama odgovornog poslovanja, investicija i povjerenja u institucije - navodi se u saopštenju.

Privreda mora imati izvjesnost da će, kada zaštitu svojih prava traži pred nadležnim sudom i u tome uspije, sudska odluka imati svoje puno pravno dejstvo. Jer, ukoliko se i nakon ovako jasne presude može istrajavati na istom pravnom shvatanju, opravdano se postavlja pitanje šta građani i privreda mogu očekivati od sudske zaštite svojih prava i kakav je stvarni domašaj upravnosudske kontrole zakonitosti rada uprave.

- Primjena prava ne može zavisiti od očekivanja, interesa ili pritisaka bilo koje interesne grupe. Državni organi dužni su da svoje odluke zasnivaju na zakonu i pravnim stavovima sudova, a ne na procjeni mogućih reakcija zainteresovanih strana - smatraju u UPCG.

Suština ovog pitanja zato daleko prevazilazi okvir konkretnog spora. Ono je, prije svega, pitanje odnosa prema pravnoj državi, a onda i pitanje odnosa države prema građanima i privredi koji od njenih institucija ne očekuju privilegije, već samo ono što bi u svakom uređenom pravnom sistemu moralo biti nesporno – stabilnost, predvidivost, jednaku primjenu zakona i poštovanje sudskih odluka.

- Jer, u uređenom pravnom sistemu, sudske odluke nijesu preporuke. One su obavezujuće. I upravo zato, poštovanje sudskih odluka nije stvar izbora - zaključuje se u saopštenju.