Dvije godine kasnije, u jesen 1837, u kući njemačke porodice Auer, Branku se pridružio brat Stevan, koji je takođe upisao Karlovačku gimnaziju. O Brankovom boravku u ovoj kući u porodici Auer je ostao jedan zapis koji o tome svjedoči. "U prvim izdanjima `Pesama` Branka Radičevića obično je bio Predgovor u kojem je pisano da je Brankov otac bio carinski činovnik u Brodu na Savi i kada je premješten u Zemun dao [je] svoga sina Branka na stan i hranu svojem prijatelju Aueru u Srem.[ske] Karlovce, da dijete nauči običaje [u] stranoj kući, a znao je dobro da će njegov sin biti u kući njegovog prijatelja dobro pažen i njegovan. Tako je i bilo. Branko je proveo sretne dane svog detinjstva u Srem. Karlovcima i [njegovi] prvi rukopisi nastali su u kući mojega djede." Ovo svjedočanstvo zabilježio je unuk Todorovog prijatelja koji je nosio ime po djedi, Ljudevit Auer (1892– 1973), ministar pravde i socijalne politike u vladama Kraljevine Jugoslavije. Mlađi Ljudevit Auer je kratko pohađao Karlovačku gimnaziju, a sve raspuste je provodio u Karlovcima kod bake i djede, tako da je u porodici čuo priču o Brankovom boravku u njihovoj kući u vrijeme školovanja.
Međutim, u kući Auerovih Branko izgleda nije ostao do kraja školovanja. Tokom godina mijenjao je mjesta stanovanja, ali razlozi tome nisu poznati. Aca Popović Zub je u svojim "Uspomenama" zabilježio da je tokom školske 1839/40. godine stanovao sa bratom u kući grofice Branković, odnosno u kući preko puta Donje crkve koja je pripadala Dimitriju Anastasijeviću Sabovu, najvećem dobrotvoru Karlovačke gimnazije. Potom je, kako tvrdi Popović, stanovao kod oca Joce Jovanovića, zajedno sa Julijem Radišićem iz Sentomaša (Srbobrana) u kući koja se nalazila do kuće Stevana Hadžića, koja je kasnije prešla u vlasništvo majora Aleksandra Rajačića. Aca Popović Zub stanovao je tada u Brankovom komšiluku i često se sa njim viđao. Takođe, postoje i tvrdnje da je živio upravo u kući koja je u to vrijeme pripadala trgovcu Stevanu Hadžiću i bila na mjestu današnje zgrade Muzeja. U vrijeme prenosa Brankovih posmrtnih ostataka na Stražilovo, 1883. godine, kaže Popović, bila je obilježena jedna skromna kuća na Vorosovu, na putu ka Mitropolijskoj (Dvorskoj) bašti, kao kuća u kojoj je on živio kao đak. Takav podatak zabilježen je i u "Zastavi" (broj 107 iz 1883. godine), a prenio ga je Pavle Popović u uvodu izdanja "Pesama" Branka Radičevića iz 1924. godine: "Kao kuću u Karlovcima gdje je Branko sjedio, obično pokazuju jednu malu, prizemnu, žutu, čistu kućicu, sa dva prozora sa ulice i jednom bašticom, lijevo, idući patriaršiskoj bašti". Međutim, on nastavlja da objašnjava kako je Auerova kuća na drugoj strani, iza stare patrijaršijske zgrade, preko potoka, vjerujući da je Branko sa bratom sve vrijeme školovanja stanovao upravo u njoj. Dilema, u kojim je sve kućama karlovačkim živio Branko Radičevića kao đak, prisutna je decenijama i, čini se, nikada neće biti u potpunosti razriješena.
Branko je bio odličan đak i imao je primjerno vladanje tokom čitavog školovanja. Iz tog perioda sačuvana je jedna knjiga sa njegovim potpisom i školske sveske, koje svjedoče o njegovoj urednosti. I Aca Popović spominje da je Branko vrlo lijepo pisao, u šta se i sam uvjerio kada je vidio njegove exercitia correcta.
U vrijeme njegovog školovanja u Karlovačkoj gimnaziji je važio disciplinski red koji je propisan na početku rada škole (1791). Taj red, koji se sastojao od dvanaest pravila, utvrđen je u cilju vaspitanja đaka u religioznom, moralnom i građanskom duhu. Moguće je da je doprinio formiranju teških i mračnih Brankovih utisaka iz škole, koje je izrazio u svojoj pjesmi "Put", koju je napisao šest godina nakon završetka gimnazije. Vjerovatno je na ovaj način iskazao revolt slobodoumnog mladića na strogost koja je vladala u Karlovačkoj gimnaziji, kada je bilo određeno čak i mjesto na Dunavu na kojem su se đaci smjeli kupati, i to samo u određene sate i dane u nedjelji.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
