Duž Vardara, snimak načinjen iz voza u pokretu / (foto: iz knjige ‘‘Srbija u ratu 1914-1916.‘‘)
18/01/2025 u 08:01 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Doživljaji švajcarske bolničarke Katarine Klare Šturceneger iz rata u Srbiji 1914-1916. (5): Sve bolnice bile pripremljene

Feljton smo priredili prema knjizi Katarine Šturceneger ‘‘Srbija u ratu 1914-1916‘‘, koju su objavili ‘‘Prometej‘‘ iz Novog Sada i Radio-televizija Srbije iz Beograda

Kako smo bili srećni da se udobno smjestimo, da se ispravimo, opružimo naše ukočene udove! Nekolicina se ispružila po klupama i zaspala snom pravednika. Zahvatilo nas je divno osjećanje, kao da smo kod svoje kuće. Kontrola pasoša bila je stroga; ali moj je odgovarao svim zahtjevima. Inspektor me je čak pozvao da putujem u prvoj klasi, i upisao je, sem toga, u moj pasoš jednu blagonaklonu preporuku koja će mi obezbijediti olakšice, kud god se budem kretala. Dok je trajao dan, ja sam ipak ostala sa mojim saputnicima, ali predveče sam se povukla u još udobnije odjeljenje.

Put od Đevđelije do Skoplja (ranije Uskub) postajao je iz časa u čas sve interesantniji; planine su se zbijale, prijeteći skoro da nas zarobe. Predio je postajao sve romantičniji, ispresijecan dubokim uvalama. Varoš Koprulu (tursko ime za nekadašnji Veles-prim.prevodioca) izgrađena je na originalan način na dvije padine planine, stisnute u uzan klanac; izgleda kao da svaka kuća leži na krovu kuće koja je dodiruje. Nikad u svom životu nijesam vidjela neku varoš izgrađenu po tako smjelom planu. Međutim, baš to čini njenu harmoničnu i slikovitu cjelinu; svaka kuća ima terasu pred kojom se pruža jedinstven pogled. Na moju veliku žalost, nijesam mogla to da fotografišem, voz je išao suviše brzo i nigdje se nije zaustavljao. Vijugao je u podnožju planine da bi se odjednom približio Vardaru, čije su se brze vode razbijale o strminu. Svakog trenutka prizor se mijenjao: desno i lijevo visoke planine nekako čudno isječene; spreda i pozadi izreckane stijene. Što smo se više peli, slika je postajala sve primamljivija; izgledalo mi je da sam prenijeta u Štajersku ili u Tirol – Švajcarska mi ne pruža kraj sa kojim bi se ovaj mogao porediti. Na ovoj visini ima kod nas vječitog snijega, ali ovdje ga nema, bar ne za vrijeme ovih tropskih vrućina.

U sumrak smo stigli u Skoplje. Veličanstven predio, plodan, ugnijezdio se u zelenilu; planine se odmiču, prave širok polukrug a na njegove ogranke oslanja se varoš koja broji od pedeset do šezdeset hiljada stanovnika. Noć se spuštala. Savladao nas je veliki umor, i pali smo u blagotvoran san. Za to vrijeme naš voz je jurio na sjever i kad su prvi sunčevi zraci sljedećeg jutra pali na zemlju, bili smo na kraju naše prve etape – stigli smo u Niš.

Doživljaji švajcarske bolničarke Katarine Klare Šturceneger iz rata u Srbiji 1914-1916. (4): Kosmopolitski život lijepog Soluna

Pokrivena prašinom, znojem i tragovima toga beskrajnog putovanja, najprimitivnijeg u mome životu, potražila sam na prvom mjestu uživanje jednog kupanja, da se oslobodim stare sebe i postanem nova. Kakvo blaženstvo! Potpuno podmlađena, posjetila sam i predstavila se prvo vojnom ministru, i razumije se, glavnom upravniku srpskog Crvenog krsta. On mi je pružio obije ruke, poželio mi dobrodošlicu, i primio me u svoju kuću kao gosta Srbije. Njegova dobra i draga žena mi je kao prava majka. Za ovaj trenutak, dok još nema ranjenika, ja ostajem ovdje, u centralnom birou srpskog Crvenog krsta, a zatim ću ići tamo gdje bude najpotrebnije.

Sve bolnice su pripremljene, sa najvećom brigom, za prijem ranjenika, ali sve su još prazne; sanitetski voz stoji mirno na jednom sporednom kolosjeku. Srbi imaju princip da štede svoje ljude koliko je to mogućno; neprijatelj će se namučiti da ih poljulja. Najbolji dokaz za ovo je Beograd u koji dosad nijedna neprijateljska noga nije kročila, uprkos svim tobožnjim pobjedama i neprijatnim izvještajima.

Za koji dan idem i sama u Beograd i izvještavaću o onome što tamo budem našla. A sada, neka Bog čuva moju lijepu, moju dragu otadžbinu, Švajcarsku! Još se nadam da će ona biti pošteđena užasa rata, ali ako bude drugačije, naći će se stotine dobrovoljaca da preuzmu posao koji ja ovdje obavljam, i koji će me zamijeniti u mojoj otadžbini, a ako svi ti dobrovoljci uzmu na sebe makar i jedan dio onog što ja činim za jednu stranu zemlju, onda će biti dobro i mojoj otadžbini. Bog joj pomogao!

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

 

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
03. februar 2025 08:28