U ovakvim uslovima kakvi vladaju u Crnoj Gori, nijedan kraj ne može biti plodan. Jedva ako se, usred ovog golog stijenja koje se ukršta u svim pravcima, u dolinama i na padinama nekoliko planina nađe tanak sloj crnice pogodne za obradu. Oblasti prema Skadarskom jezeru, u donjem dijelu dolina Rijeke i Crmnice, jedini su izuzetak u ovoj opštoj pojavi. Sloj humusa je ovdje deblji, snijeg ne pokriva tlo tokom više zimskih mjeseci kao u gornjim krajevima, a pod zracima južnog sunca tu se razvija bujna i snažna vegetacija. Kukuruz, koji se obilno uzgaja u ovim predjelima, dostiže izuzetnu visinu; maslina, smokva, badem, pomorandža tu rastu u voćnjacima; najzad, jedino ovdje se dobijaju dva dragocjena proizvoda kojih bi Crnogorci, inače, bili lišeni: vino i duvan.
No, ako ostali dio Crne Gore nije ni izdaleka tako plodan, radinost ljudi podstaknuta nuždom nadoknađuje donekle neplodnost zemljišta. Gdje god se lopata ili motika mogu zabosti, na najstrmijim padinama kao i u najužim dolinama usjevi su uhvatili korijena. Ječam, ovas, kukuruz i krompir su jedine biljke koje na ovakvom zemljištu mogu uspješno da se posiju. Ali, zahvaljujući istrajnom radu stanovništva, Crna Gora ih proizvodi dovoljno, ne samo da ishrani svoje žitelje, već i da njima snabdijeva susjedni grad Kotor. Stabla koja su mještani izdubili nude utočište bezbrojnim rojevima pčela koje u tim primitivnim košnicama stvaraju odličan med, koji je za Crnogorce postao izvozni artikal. Drvo ruj, veoma traženo za bojenje, raste prirodno u izobilju na stjenovitim vrhovima Katunske nahije, gdje ga stanovnici beru i nose u Kotor. Najzad, u crnogorskim predjelima stoka je veoma brojna. Stada koza i ovaca pasu na vrletnim visovima, goveda u dolinama, i njihov broj je prilično veliki tako da se svake godine izvoz u austrijske provincije penje na više od 500 govedi i 2.000 ovaca.
Ribolov je još jedan dragocjeni izvor prihoda za Crnogorce. Pastrmka i ostale ribe iz malih rijeka, sušene i dimljene, izvoze se u značajnoj količini u Dalmaciju i u Italiju. Ali, pravi izvor bogatstva, naročito za priobalna plemena oko Rijeke i Skadarskog jezera predstavlja ulov, koji se obavlja periodično u izvjesnim mjesecima u godini, jedne male ribe, vrste mrene, veličine veće sardine koju na srpskom zovu ukljeva, a na italijanskom scoranza.
Pred zimu, ukljeve silaze prema Skadarskom jezeru u tako gustim jatima da se, pri njihovom prolasku, površina vode oboji osobitom bojom. U jezeru ove ribe žive naročito na mjestima zvanim oka, vrtlozima koje stvaraju izvori koji izbijaju iz dna jezera i čija temperatura, veća nego na površini vode, privlači ukljeve; tu se nalaze katkad u tolikoj količini da veslo zaronjeno usred tih jata riba stoji uspravno. Priobalna plemena su vlasnici ovih oka u koja je zimi dovoljno samo da bace mrežu i da je za tili čas izvuku prepunu ukljeve; stanovništvo uz obalu Rijeke lovi istu ribu mrežom ili košem pri kraju jeseni. Najkrupnije ukljeve se odmah usole i šalju u Dalmaciju gdje ih jedu umjesto sardina. Najsitnije ponovo vraćaju u vodu i zatvaraju u ogradu od pruća u najdublje, travom obrasle djelove jezera, gdje ih nagomilavaju toliko da se ne mogu pomjeriti. Na taj način ih tove brzo povećavajući im ikru, od koje se spravlja butarga koja se gotovo može takmičiti sa čuvenom butargom iz Preveze i Misolonge.
Dio ulova ukljeve pripada knjazu kome predstavlja jedan od najčistijih prihoda.
Proizvodi koje smo upravo nabrojili omogućavaju Crnoj Gori da održava izvjesnu trgovinu sa susjednim zemljama. Za uzvrat, njeno stanovništvo otuda dobavlja manufakturne proizvode, ali u maloj količini: rakiju, kafu, so, oruđe, olovo, barut i oružje. [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
