
"Jugoslovenska republikanska stranka je bila mala partija velikih ljudi i ideja u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Izgledi na praktičan uspjeh i dolazak na vlast su joj bili mali, ali je zbog ljudi koji su je činili, većinom ondašnjih velikih srpskih intelektualaca, bila nesvakidašnja pojava u sredini u kojoj je djelovala. Kao istaknuti i priznati jugoslovenski i svjetski stručnjaci u svojoj struci, u političkom životu su više djelovali propovijedanjem republikanskih ideja za neko buduće, nadolazeće doba". Ove riječi poznatog srpskog istoričara dr Aleksandra Lukića, sadržane u uvodu njegove knjige "Jugoslovenska republikanska stranka u životu Kraljevine Jugoslavije (1920-1941)", ono je što prožima svaki period djelovanja ove stranke i što čini njeno temeljno obilježje. Po tome ona je ostala prepoznata i nakon kongresa iz 1921. kada će i dobiti to ime, umjesto dotadašnjeg "Republikanska Demokratska stranka". Upravo, tim periodom njenog djelovanja, kada su se republikanci našli u političkoj areni jugoslovenske monarhije Karađorđevića, korišćenjem pomenute Lukićeve knjige, uz njegovo i odobrenje izdavača, bavićemo se u našem feljtonu, uz značajno skraćenje autorovog teksta.
Knjigu "Jugoslovenska republikanska stranka u političkom životu Kraljevine Jugoslavije (1920-1941)", objavio je 2020. godine Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Lukić zaposlen kao viši naučni saradnik. Dr Lukić je rođen 2. 12. 1985. u Beogradu. Osnovnu školu pohađao je u Kalanjevcima, Kozelju i Ljigu, a gimnaziju u Ljigu. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na kome je i magistrirao i doktorirao. Pored ove knjige, u koautorstvu sa Miroslavom Mirom Kojić objavio je i monografiju "Učešće 1.300 đaka kaplara u Kolubarskoj bici" (Ljig, 2014).
***
U skladu sa odredbama statuta, srpski republikanci su 27. novembra 1921. održali prvi partijski kongres, na kojem je dotadašnji zvanični naziv "Republikanska Demokratska Stranka" promijenjen u "Jugoslovenska republikanska stranka". Na kongresu je konačno uobličen stranački program i završena formalna organizacija stranke (početkom 1921. godine četvrta grupa srpskih republikanaca intelektualaca okupljenih oko lista "Progres" prišla je Republikanskoj stranci). Republikanska stranka je na kongresu zaokružila i upotpunila ekonomsko-socijalni program, koji je izradio i obrazložio Mihailo Ilić. Ljevičarske ideje unijete su u program najviše pod uticajem Jovana Žujovića, koji ih je, prenoseći ih u osnovnom od Svetozara Markovića, vremenom dodatno razvio i nadogradio iskustvom iz sopstvenog društveno-političkog djelovanja. Pored Žujovićevih, u program su unijete i ideje progresista, republikanaca intelektualaca bliskih komunistima.
Odbacujući u izlaganju o ekonomsko-socijalnom programu Republikanske stranke stavove Saveza zemljoradnika o strogom odvajanju politike od ekonomije, prema kojima su pitanja ekonomije bila bitnija od političkih pitanja, i nespojiva, Mihailo Ilić je smatrao da su ekonomija i politika predstavljale "prostrano" polje za socijalnu akciju, na kom su uglavnom vladali isti osnovni principi. Savez zemljoradnika je kao jezgro svog ekonomsko-socijalnog programa imao, poput Republikanske stranke, ideju zadrugarstva. I dok su republikanci ideju zadrugarstva prenosili i na političko polje, Savez zemljoradnika primjenjivao ju je samo na ekonomskom. Zadrugarski po principu, Savez zemljoradnika je usvojio instituciju monarhije, za koju, prema Ilićevom mišljenju, nije bilo nikoga ko je mogao tvrditi da je svojom organizacijom predstavljala zadrugu.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)