-Priredila:
MILA MILOSAVLjEVIĆ
Avgust, 1880. gogine
Iščitavajući biografije moga oca, uvijek bi me čudilo što su ga biografi proučavali isključivo kao Rusa ili čak Rusa nad Rusima. Dostojevski je bio Rus samo po majci, dok su mu preci sa očeve strane bili Litvanci.
...
Preci moga oca su rodom poticali iz Gospodarstva Minska, nedaleko od Pinska, gdje još uvijek postoji mjesto koje se zove Dostojeve, starinski domen familije moga oca. Nekada je to bio najdivljiji dio Litvanije, skoro u
potpunosti prekriven prostranim šumama, dok su se močvare Pinska prostirale toliko daleko, koliko je pogled mogao da dosegne. Dostojevskijevi su bili plemići koji su u rat išli pod zastavom gospodara Radvana i nosili njegov grb. Moja majka je precrtala Radvanova znamenja na grbovima za Muzej Dostojevskog u Moskvi. Ja sam ih vidjela ali ne umijem da ih opišem pošto se nikad nisam bavila heraldikom.
Dostojevski su bili katolici, vrlo pobožni i, kako se čini, prilično netolerantni. Tokom istraživanja porijekla naše porodice naišla sam na dokument u kome se pravoslavni manastir, koji je bio stavljen pod
njihov nadzor, žali na izuzetno loš tretman pravoslavnih monaha. Dokument potvrđuje sledeće: 1. Da su Dostojevski imali dobar položaj u zemlji, inače pravoslavni manastir ne bi bio stavljen pod njihov nadzor. 2. Da su, kao odani katolici, svoje sinove zasigurno slali u latinske škole u zemlji i da su se preci moga oca odlikovali izvanrednim latinskim obrazovanjem, koje su katolici propagirali gdje god bi se našli.
Kada je Rusija u 18. vijeku prisajedinila Litvaniju, Dostojevski nisu više tamo živjeli. Oni su se preselili u Ukrajinu. Čime su se tamo bavili i gdje su tačno bili nastanjeni, ne zna se. Iz neobičnih razloga, potpuno mi je nepoznato kakav je čovjek bio moj pradeda Andrej. Činjenica je da je moj deda Mihail Andrejevič Dostojevski bio izuzetno originalna osoba. U petnaestoj godini se na smrt posvađao sa ocem i braćom i pobjegao od kuće. Napustio je Ukrajinu i otišao da studira medicinu u Moskvi. Nikada nije pominjao svoju porodicu niti odgovarao na pitanja o svom porijeklu. Kasnije, kada je prešao pedesetu godinu, počela je da ga muči savjest što je napustio roditeljski dom. Iz tog razloga je postavio oglas u novine, u kome moli oca i braću da mu se jave. Nikad nije dobio odgovor. Najvjerovatnije su svi već bili mrtvi. Od Dostojevskih nisu ostajale staračke kosti, umirali bi mladi. U svakom slučaju, deda Mihail mora da je nekom prilikom pomenuo svoje porijeklo jer sam često mogla da čujem oca i stričeve kako govore: „Mi Dostojevski smo Litvanci a ne Poljaci. Litvanija je sasvim drugačija zemlja od Poljske.”
Moj otac je rekao majci da je, prema njegovom mišljenju, izvjesni episkop Stepan osnivač naše pravoslavne porodice. Na moje veliko žaljenje, majka nije obratila pažnju na ove riječi svoga muža i nije ga ispitivala za detalje. Pretpostavljam da je jedan od mojih litvanskih predaka emigrirao u Ukrajinu, promijenio vjeru da bi se vjenčao sa pravoslavnom Ukrajinkom i postao sveštenik. Kada mu je žena umrla, on je vjerovatno otišao u manastir i vremenom dostigao do položaja arhiepiskopa. Ovo bi moglo da objasni kako je episkop Stepan mogao da osnuje našu pravoslavnu porodicu, uprkos tome što je bio monah. Otac je bio duboko uvjeren u postojanje ovog episkopa te je i svom drugorođenom sinu, u njegovu čast, dao ime Stepan. Neobično je da je deda, dosegavši pedeset godina, odlučio da stavi oglas u novine i da se moj otac, takođe u pedesetoj, iznenada sjetio postojanja arhiepiskopa Stepana. Obojica su iz nekih razloga, istoj životnoj dobi poželjeli da ojačaju rodbinske veze sa svoji precima. Na prvi pogled čudno je kako su Dostojevski, nekadašnji ratnici u Litvaniji postali sveštenici u Ukrajini. Ovo je, međutim, u saglasnosti sa litvanskim običajem. Citiraću učenog Litvanca V. St. Vidunasa: U pravoslavnoj crkvi isključivo monasi – Crni Kler – mogu da postanu arhiepiskopi. Beli Kler – oženjeni sveštenici nikada ne mogu da dostingu taj rang. U slučaju da im umre žena, oni obično postaju monasi i mogu dalje da napreduju u crkvenoj karijeri.
x
(Nastaviće se)
