Ubrzo po objavljivanju obavještenja o prenosu počelo je organizovanje različitih događaja u cilju sakupljanja neophodnih sredstava. U Beogradu su srpski pjesnici organizovali odbor pod nazivom
"Kolo" i priredili zabavu "slaveći Brankov spomen". Oni su zapravo priredili veliki koncert 9. aprila 1883, uoči praznika Cvijeti, u Narodnom pozorištu, pod nazivom "Brankovo veče". Na koncertu su učestvovala tri pjevačka društva – Beogradsko pjevačko društvo, čiji je horovođa bio Josif Marinković, Pjevačko društvo "Kornelije" i Pjevačko društvo "Davorje". Prihod sa ovog koncerta, za koji su rasprodate sve karte, iznosio je 2.000 ondašnjih dinara. Članovi odbora, koji su organizovali program, dobili su iste večeri telegram iz Beča sledeće sadržine: " – Srbijanče ognju živi, Ko se tebi još ne divi! – Živeli priređivači, i dični Beograđani! I mi večeras kličemo sa vami: Slava Branku Radičeviću. Zora. – "
Ove pohvalne riječi upućene su od strane članova društva "Zora" članovima beogradskog odbora kojeg su sačinjavali: Jovan Ilić, državni savjetnik u penziji, Jovan Dragašević, pukovnik, Stevan Kaćanski (Vladislav), profesor, Milorad Šapčanin, upravnik Narodnog pozorišta, dr Laza Kostić, urednik "Srpske nezavisnosti", dr Radmilo Lazarević, major, Manojlo Prizrenac, urednik "Narodnog oslobođenja", Mita Živković, suplent, Dragomir Brzak, činovnik u Glavnoj kontroli, Dragutin Ilić, pisar, Petar J. Petrović, filosof Istorijskog odsijeka i Vojislav Ilić, velikoškolac.[…]
Pripreme za svečanost prenosa su bile opsežne i detaljne. Javljali su se, sa svih strana, iz cieloga Srpstva, rodoljubi koji su željeli da učestvuju u ovom značajnom događaju. Recimo, Beogradski odbor za prenos zamolio je ministra vojnog da pomogne tako što je stavio parobrod "Deligrad", uz koji će ići i vojna muzika, na raspolaganje za prevoz onih koji su se ovom odboru već javili da bi u svečanosti i učestvovali. Prijavili su se: cjelokupna crkveno Pjevačka družina "Kornelije", Beogradsko pjevačko društvo, oba sa po 20 svojih najboljih pjevača, Pjevačko društvo "Davorje", loznička opština je izabrala tri predstavnika (Cvetko Jezdić i Dragutin Lukić, trgovci, i Dimitrije Dukić, profesor, svi o svom trošku) i tako dalje. Akademski savjet Velike škole u Beogradu odlučio je da na svečanost prenosa pošalje Jovana Boškovića i dr Jovana Turomana.
Srpsko akademsko društvo "Zora" priredilo je u subotu 25. juna (7. jula) 1883. godine "muzikalno-deklamatorsko veče" u spomen Branku. Na početku programa prisutne je pozdravio Petar Despotović, predsjednik društva "Zora", a u umjetničkom dijelu programa, između ostalog, "Zbor slavenskog pjevačkog društva" otpjevao je "Himnu za prenos Brankovih kostiju", a odlomak iz Brankove pjesme "Hajdukov grob" odrecitovao je pravnik Jovan Stajić. Od počasnih gostiju prisutan je bio Jovan Jovanović Zmaj, vladika Mojsije, državni savjetnik Dimitrije Matić, predsjednik Kasacionog suda u Beogradu N. Lazarević, pukovnik Čolak Antić i drugi strani i tamošnji gosti. "Proslava je – dostojna spomenu velikog pjesnika, ispala sjajno", zabilježila je "Zastava", a čist prihod je iznosio 104,16 forinti i priključen je fondu za prenos Brankovih kostiju.
Bečki odbor je takođe izdao jedan proglas u kojem je obavijestio građane da će "Brankove kosti pristići u subotu poslije podne željezničkim vlakom u Novi Sad" i da će u pravoslavnoj crkvi prenoćiti. Bečka policija postavila je uslov Bečkom odboru za prenos da ne smije biti "nikakvih demonstracija" tokom njihovog puta od Beča do Karlovaca. Garanciju za to morao je dati predsjednik Odbora, Petar Despotović, lično. "Tako će se kosti Brankove sa novosadskog kolodvora na lađu u najvećoj tišini prenijeti", pisala je novosadska "Zastava" 6/18. jula 1883, nekoliko dana pred veliki događaj.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
