Sagovornici "Dana" o oglašavanju odbjeglih lica u medijima: Bjegunci od pravde dijele "pravdu"

Oglašavanje odbjeglih lica koja bezbjednosne službe označavaju kao kriminalce postalo je praksa u Crnoj Gori. Međutim, do sada su se pismima iz bjekstva oglašavali kako bi demantovali optužbe koje su im stavljenje na teret.

Primjer odbjeglog policajca Ljuba Milovića, koji se nedavno oglasio, ukazao je i na drugi motiv javljanja "sa nepoznate adrese" – motiv političke prirode. Sagovornici "Dana" smatraju da ovaj primjer može biti još jedna potvrda neraskidive sprege kriminala i politike u Crnoj Gori. Ipak, razlog oglašavanja može biti da se iznese istina ili da se nanese šteta odnosno korist određenim političkim strukturama.

Advokat iz Srbije i član Svjetske asocijacije šefova policija Marko Nicović i advokat Srđan Lješković saglasni su da su mediji u svojevrsnoj klopci kada su u pitanju pisma odbjeglih kriminalaca. Međutim, budući da su upravo ta lica svjedoci brojnih nepočinstava, kako svojih, tako i tuđih, i "crne kutije" kada su u pitanju afere i veze sa političarima koje su sakrivene od očiju javnosti, postoji opravdan stav da se i njihovi navodi objave kako bi se građanima "otvorile oči". Ipak, ukazuju i na moguće zloupotrebe pažnje javnosti i namjerna podmetanja neistina sa jasnim ciljem – blaćenje određenih funkcionera, političara... Upravo zato svi ovi navodi treba da se nađu pod lupom nadležnih.

Tužilaštvo izviđa bjekstvo Medenice, kriju traži li ga i Srbija

Odbjegli policajac Ljubo Milović do sada se nije oglašavao iako su nadležni tvrdili da je na bankovnom računu imao 50 miliona stečenih nezakonitim radnjama. Nije komentarisao ni brojne navode iz optužnica koje je SDT podiglo protiv njega, a u kojima je označen kao jedan od glavnih vojnika odbjeglog vođe "kavačkog klana" Radoja Zvicera. Iako je već dugo u bjekstvu, oglasio se kada je "ubačen" u politički aferu. Iznio je svoje tvrdnje, negirao navode iznesene protiv njega i otvorio brojna pitanja.

Nicović u izjavi za "Dan" naglašava da oglašavanje osuđivanih i odbeglih lica nije novost. To se, kako kaže, dešavalo i dešava i danas, za šta su primjeri Italija, Meksiko, Kolumbija, Laos, Turska, Albanija... Ipak, kako ukazuje, u našoj zemlji postoji posebna karakteristika – veza kriminalaca i vlasti.

– Problem u Crnoj Gori je taj što su ta lica bila usko profesionalno, poslovno, politički i porodično vezana sa vrhovima vlasti. Ta lica očigledno i dalje imaju dobre veze u policiji, pravosuđu, medijima i biznisu. S jedne strane se pokazuje nemoć službi bezbjednosti da preko svoje obavještajne mreže saznaju lokacije tih lica. S druge strane se pokazuje moć organizovanog kriminala da može da oblikuje javno mnjenje i društvenu scenu. Kao rezultat toga, građani počinju da sumnjaju u efikasnost i sposobnost bezbjednosnih struktura, sudova i tužilaštva – rekao je Nicović.

Provjeriti tvrdnje i političara i odbjeglog

Kada je u pitanju poslednji slučaj oglašavanja odbjeglog lica, i to u momentu političke borbe između dvije osobe, Lješković je izričit da javnost ne treba da sudi samo na osnovu toga što je bilo koja strana iznijela. Ističe da nadležni treba da provjere sve navode kako lica koje se oglasilo, tako i političara koje spominje.

– Sve iznesene informacije i političarke i odbjeglog lica, da ima države, morale bi biti provjerene, a posebno informacija odbjeglog lica da li je bilo propusta u liječenju crkvenog velikodostojnika. Poseban fokus treba da bude na informacije koje je prenio treći političar o poznanstvu ova dva lica, nakon čega je nastala prepiska. Iz ove svima dostupne informacije vidite koliko je korisno nekada i to oglašavanje odbjeglih lica, kojima je to jedino sredstvo iznošenja svoje istine. Da li će političarka ostati zaštićena ili će državni organi provjeriti i njene navode i navode odbjeglog lica i navode trećeg političara ostaje da se vidi – rekao je Lješković.

On kaže da nije iznenađenje što odbjegla lica koja se oglašavaju preko medija imaju finansijsko zaleđe i političke veze koje im omogućavaju da se uspješno kriju.

– Ovo sve djeluje frustrirajuće na državne organe, a ohrabruje sva lica na izdržavanju kazne, kao i ona koja treba da idu u zatvor. Još jedan razlog njihovog uspešnog obraćanja javnosti jeste njihova povezanost sa obavještajnim službama i strukturama kriminalističke policije. Primjera radi, preko tih odbjeglih lica i njihovih gostovanja u medijima međusobno se obračunavaju i političke strukture susjednih država. Najbolji primjer za to je slučaj ubistva na Senjaku u Beogradu i pojava Miloša Medenice. Ali, to je istovremeno i pokazatelj velike korupcije u policiji, koju, da apsurd bude veći, objavljuje odbjegli kriminalac. Ova patologija će se nastaviti i dalje, uz sve veći pad ugleda policije i pravosuđa u društvu – smatra Nicović.

Čiju igru igraju Medenice?

Advokat Lješković tvrdi da je oglašavanje iz bjekstva način na koji se osuđeno lice ili okrivljeni bori protiv presude koja mu je izrečena i na taj način istu pokušava osporiti, jer mu sistem nije omogućio da izvede dokaze koje je predložio, ili je u uvjerenju da nije počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i da mu je to jedini mogući vid borbe da dokaže ono za šta on misli da je ispravno.

– Nažalost, to više nijesu izolovani incidenti, već bolest sistema koji već decenijama funkcioniše bez stvarne odgovornosti, a ovo društvo nije spremno da prizna da je došlo do sloma i urušavanja čitavog sistema. Kada kao društvo na to budemo spremni, onda može krenuti oporavak ovako bolesnog sistema – kazao je Lješković.

Kako je dodao, bjegunci su svjesni da se nikada niko nije mogao sakriti od zakona, ali ipak, ako se ispostavi da su informacije koje iznose tačne, postavlja se pitanje da li to lice treba da ima neku privilegiju u vidu smanjenja kazne od strane te iste države koja im nije vjerovala kada je u toku bio sudski postupak.

– Oglašavanje putem medija, u jednu ruku, predstavlja mač sa dvije oštrice za odbjegla lica. Na jednoj strani, to oglašavanje je njihov izraz nezadovoljstva svim onim što se dešavalo oko njih i u društvu, a sa druge strane njihovo medijsko oglašavanje će na kraju rezultirati njihovim lociranjem i lišenjem slobode. Smatram da i odbjegla lica imaju pravo na oglašavanje i da mediji i država moraju poštovati njihova prava. Bjekstvo od dosuđene presude je njihov lični čin i nakon lišenja slobode odbjeglih lica država je u obavezi da poštuje sve zakonske procedure i njihova ljudska prava – ističe Lješković.

Političari se međusobno pokrivaju, kriminalci ih često odaju

Lješković kaže da odbjegla lica koriste sve njima dostupne metode kako bi se oglasili povodom, kako oni to smatraju, nepravde koja ih tišti, a da pri tome učine sve da se njihova lokacija ne otkrije. Te metode su anonimne SIM kartice, pisma, osobe od povjerenja, enkriptovane aplikacije, izmještanje meta podataka i slično.

Kao branilac uglavnom okrivljenih u krivičnim predmetima ocijenio je da država tim osobama nekada narušava najosnovnija ljudska prava. Naglašava da i odbjegla lica imaju pravo da iznesu svoju stranu priče.

– Smatram da odbjegla lica imaju mogućnost da se oglase putem medija i na taj način informišu širu javnost o saznanjima koja mogu dovesti do otkrivanja nekih krivičnih djela koja već decenijama stoje duboko sakrivena u policijskim arhivama. Političari, oni otprije i oni od sada, nikada ne diraju jedni druge, sakrivaju jedni drugima sva nepočinstva koja su činili decenijama unazad i koja će činiti decenijama koje dolaze. Medijsko oglašavanje odbjeglih lica koja su bila integralni dio takvih sistema zapravo su kao izvor vode u pustinji. Narod je željan pravde, pa makar i preko saznanja koja iznose lica za kojima je izdata potjernica. Informacije koje iznose odbjegla lica putem medija, ako ništa drugo, bar mogu biti korisne policiji u otkrivanju nečega za šta se smatralo da nikada neće izaći na vidjelo – kaže Lješković.

Preuzmite našu aplikaciju