Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo je ranije predalo neposrednu optužnicu protiv Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Suzane Pribilović, Damira Šehovića, Ivana Brajovića, Dragice Sekulić, Dražena Miličkovića, Osmana Nurkovića, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića. Optužnica je bila podignuta zbog postojanja sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020.godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Sud je stava da su neprihvatljivi pisani dokazi, a kojih je u ovom postupku bilo na stotine, koji su egzistirali kao kopije kopija a koje nisu bile ni ovjerene. Kako je sudija u obrazloženju presude navela, to je bio i ključan dokaz SDT-a za koji sud smatra da nije onakav dokaz kakvim je zakonom propisano da treba bude da bi mogao da se tretira kao dokaz.
- Ne samo što nema originalnih dokaza, nego nema ni ovjerene kopije. Kopija kopije ne može biti dokaz na kojem se zasniva sudska odluka. Kopija kopije ne sadrži garanciju autentičnosti, pogotovo kada nije ovjerena i pribavljena na način na koji je to propisano. SDT je ključne dokaze predložilo u formi kopije kopija - istakla je sudija i podsjetila i na odluke sudova u Srbiji, BiH, Hrvatskoj...
Sud je stava da ovako pribavljeni dokazi, čiji izvornik nije nađen i ne može da se provjeri, bi doveli do kršenja prava na pravično suđenje.
Dalje je u obrazloženju izrečene presude sud naveo da je zaključeno da se bez saglasnosti Vlade nisu mogla rešavati stambena pitanja funkcionera.
- U konkretnom slučaju, komisija kao radno tijelo Vlade, donosi svoj predlog a onda Vlada odlučuje o njemu. Optuženi su bili dužni da postupe na osnovu zaključka Vlade, šta su i uradili i u svakoj odluci su citirali zaključak Vlade - smatra sud.
Prema navodima iz obrazloženja presude, Stambena komisija nema ovlašćenja da razmatra zaključak i odluke Vlade, već ima obavezu da ih implementira.
NAVODI TUŽILAŠTVA
- Okrivljenima se stavlja na teret da su, suprotno Odluci o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera, koja je propisivala da se rješavanje stambenih potreba ostvaruje prema planu za rješavanje stambenih potreba koji sadrži iznos sredstava za dodjelu kredita za poboljšanje uslova stanovanja, da se kredit za poboljšanje uslova stanovanja može dodijeliti u iznosu do 15.000 eura, a da se visina kredita utvrđuje na osnovu obima radova koje procjenjuje stručna komisija tadašnje Uprave za imovinu, bez plana za rješavanje stambenih potreba i procjene stručne komisije Uprave, odobrili i dodijelili stambene kredite za poboljšanje uslova stanovanja za 119 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim organima i organima državne uprave, u iznosima između 17.500 i 40.000 eura, te im tako pribavili korist, a budžetu Crne Gore nanijeli štetu, u ukupnom iznosu od 2.604,740,59 eura - naveo je ranije državni tužilac Vukas Radonjić.
Prethodno je u izviđaju utvrđeno da je odobreno i dodijeljeno 49 kredita u iznosu od po 40.000 eura, pet kredita u iznosu od po 35.000, 20 kredita u iznosu od po 30.000 eura, 30 kredita u iznosu od po 20.000 eura, 10 kredita po 25.000 eura, ali i krediti u iznosima od 29.500 eura, 28.000 eura, 25.920,76 eura…
- Takođe, pojedini krediti u iznosu od 40.000 eura su dodijeljeni i javnim funkcionerima koji su u svojim zahtjevima za rješevanje stambenih potreba od Komisije tražili iznose od 30.000 eura, a očigledno prekoračenje podnijetih zahtjeva je u suprotnosti sa Zakonom o upravnom postupku i sudskom praksom Upravnog suda Crne Gore - precizirao je ranije Radonjić.
