VDT prihvatilo odbacivanje prijave, pa se žalili za zastaru
FOTO: Lazar Ružić

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

VDT prihvatilo odbacivanje prijave, pa se žalilo za zastaru

Vrhovno državno tužilaštvo nema procesni interes za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u predmetu, javnosti poznatom kao "Telekom", budući da nakon što je SDT odbacilo krivičnu prijavu u tom slučaju na tu odluku nijesu reagovali. To je zaključak Vrhovnog suda koji je odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti VDT-a kao nedozvoljen.

U rješenju Vrhovnog suda detaljno je objašnjen stav zašto ovaj pravni lijek u ovoj fazi nije dozvoljen, odnosno koja je razlika između zahtjeva za zaštitu zakonitosti i žalbe na neku sudsku odluku. 

Odluka Vrhovnog suda uslijedila je pošto je VDT 13. maja podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici u predmetu "Telekom". Dan ranije Viši sud u Podgorici je saopštio da taj predmet nije apsolutno zastario i da se to odnosi na dio koji tretira krivično djelo primanje mita, a za šta se terete bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana, kao i nekadašnji predstavnici Telekoma, HLT fonda, preduzeća Monte Adrija i Mađar Telekoma – Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i Tomaš Marvai.

– Ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju vrhovni državni tužilac nema procesni interes za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Naime, nakon odbačaja krivične prijave (rješenjem Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, Kt-S br.28/19 od 28. jula 2025. godine, koje nije osporeno od strane Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore), državni tužilac prestaje da bude nosilac funkcije gonjenja u konkretnom predmetu, koja funkcija (gonjenja) prelazi na oštećenog kao supsidijarnog tužioca (na šta je Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore upućen aktom Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore Kt-S br.28/19 od 28. jula 2025. godine, u smislu čl. 59 ZKP-a). U takvoj procesnoj situaciji, iniciranje podnošenja vanrednog pravnog lijeka od strane tužioca koji je odbacio krivičnu prijavu i podnošenje vanrednog pravnog lijeka od strane Vrhovnog državnog tužilaštva (koje se, neosporavanjem tog rješenja, saglasilo sa odbačajem krivične prijave) ne može imati za cilj zaštitu zakonitosti u okviru funkcije krivičnog gonjenja koju više ne vrši u tom predmetu, piše u odluci Vrhovnog suda.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazano je da je spornim rješenjem vijeća sudija Višeg suda u Podgorici odbijeno kao neosnovano neslaganje sudije za istragu Višeg suda u Podgorici za sprovođenje određenih dokaznih radnji. Vijeće sudija Višeg suda iskazalo je mišljenja da nije nastupila relativna zastarelost krivičnog gonjenja – nalazeći da su u međuvremenu preduzimane procesne radnje u cilju otkrivanja učinioca i krivičnog djela koje su prekinule zastarijevanje, u smislu čl.125 Krivičnog zakonika. Tako je zaključeno da nema smetnji da se sprovedu predložene dokazne radnje, što znači da nije riječ o odluci kojom se krivični postupak pravosnažno okončava, već naprotiv stvara osnov da se sprovedu određene dokazne radnje i u zavisnosti od njihovog ishoda, eventualno, započne krivični postupak u formalnom smislu.

Svako neslaganje sa odlukom suda nije osnov za podizanje zahtjeva

Iz Vrhovnog suda naglašavaju i da je nesporno da je Vrhovno državno tužilaštvo, u smislu odredaba ZKP-a, ovlašćeno da podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona.

– Međutim, samo postojanje formalne (zakonske) ovlašćenosti za podnošenje ovog vanrednog pravnog lijeka ne znači istovremeno i da je svako neslaganje sa sadržinom sudske odluke osnov za njegovo podizanje. Radnje i odluke preduzete u fazi izviđaja (o čemu je riječ u konkretnom slučaju) nemaju karakter pravosnažnog meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari. U toj fazi postupka ne odlučuje se konačno o krivičnoj odgovornosti određenih lica. Vanredni pravni ljekovi, kao izuzetak od načela pravosnažnosti, podliježu restriktivnom tumačenju, pa se njihova primjena može zasnivati isključivo na izričitom zakonskom ovlašćenju. Kako Zakonik o krivičnom postupku ne propisuje mogućnost izjavljivanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv radnji i odluka u fazi izviđaja, kao uostalom ni istrage, ovaj sud nalazi da ne postoji zakonski osnov za meritorno odlučivanje po podnijetom zahtjevu, podučavaju iz Vrhovnog suda.

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA