Svjetski dan mahunarki pruža priliku za podizanje svijesti o hranljivim (nutritivnim) prednostima mahunarki, kao dijela održive proizvodnje hrane sa ciljem povećanja kvaliteta (sigurnosti) hrane i ishrane.
Najava Svjetskog dana mahunarki započeta je u Svjetskoj organizaciji za hranu (FAO)2016.
Na Generalnoj skupštini 20. decembra 2019. je za Svjetski dan mahunarki proglašen 10. februar. Ujedinjene nacije su prepoznale važnost mahunarki (leblebije, suvog pasulja, sočiva, suvog graška i lupine) kao važne namirnice na globalnom nivou.
Ova proslava je priznanje odlučujuće uloge koju mahunarke mogu igrati u postizanju sveobuhvatnog, dalekosežnog i na ljude usredsređenog skupa univerzalnih i transformativnih ciljeva i ciljeva Agende održivog razvoja Ujedinjenih nacija do 2030.
Mahunarke su neraskidivo vezane za ljude i njihovu istoriju. Prvi dokazi o njihovom uzgajanju potiču od prije 11.000 godina iz regije na Bliskom Istoku. Pripadaju porodici Fabaceae, a razlikuju se prema veličini biljaka, boji i obliku mahuna te zrna. To su jednogodišnje biljne vrste koje u mahuni mogu imati od 1 do 12 zrna.
One su odličan izvor proteina i predstavljaju biljnu zamjenu za meso i mlijeko te su zbog toga sve popularnije. Ovo je i od posebne važnosti u državama gdje takve namirnice nisu fizički ili ekonomski dostupne. Zbog malog sadržaja masti i mnoštva lako varljivih vlakana, zdravstvene organizacije ih preporučuju u liječenju nezaraznih oboljenja poput dijabetesa, kontrole masnoće u krvi i srčanih oboljenja. Svoj pozitivan efekt su pokazale u borbi protiv gojaznosti.
U mahunarke spadaju sve vrste pasulja (bijeli, crveni, crni, mornaricki, tetovac...), grašak, bob, sočivo, leblebija, kikiriki, pa čak i boranija.
Izvor biljnih proteina
Hranljiva vrijednost mahunarki je za sve navedene vrste, tu i tamo podjednaka, ali postoje manje varijacije u kolicini vlakana i kalorijskim vrijednostima. Mahunarke su vjerovatno najpoznatije po tome što su izvrstan izvor biljnih proteina (bjelančevina). To je osnovni razlog što se neizostavno nalaze na vegetarijanskim jelovnicima. Međutim, ne mogu se uvrstiti u savršene izvore proteina, jer im nedostaju pojedine aminokiseline kojih inače ima u mesu. Ali priroda se i u ovom slučaju pobrinula za sve, pa nam je podarila jednu vrstu mahunarke koja je pravi izuzetak, a to je soja. Sojina zrna sadrže svih osam esencijalnih aminokiselina koje ljudski organizam nije u stanju da proizvodi, već ih mora unositi putem ishrane.
MAHUNARKE U ISHRANI
1. Mahunarke i dijabetes
Mahunarke su hrana koja može biti od pomoći dijabetičarima, a naročito kao preventiva od ove bolesti. Kod starijih osoba evidentna je tendencija razvoja otpornosti na insulin, tj. stariji organizmi su sve manje efikasni kada je riječ o metabolizmu. To dakle važi i za iskorišćavanje glukoze, a dijabetes je bolest metabolizma koju karakteriše visok nivo šećera u krvi. Mnogi istraživači savremene medicine vjeruju da određena vrsta ishrane može djelovati preventivno na dijabetes, ili da barem može da prolongira početak ove bolesti. Zna se da je potrebno izbjegavati hranu koja za kratko vrijeme dovodi do visoke koncentracije sećera u krvi, čime se pankreas prisiljava na lučenje insulina. Mahunarke sadrže složene ugljene hidrate, koji u organizmu sagorijevaju polako i ravnomjerno, za razliku od slatkiša koji sagorijevaju takoreći trenutno. Tako mahunarke u ishrani pružaju dovoljno vremena insulinu da iskoristi glukozu.
2. Mahunarke snižavaju nivo holesterola
Jedna naučna studija sprovedena na Univerzitetu u Kentakiju (SAD) potvrdila je pretpostavku da su mahunarke odlicno prirodno sredstvo za razbijanje holesterola. Pokazalo se da svakodnevno konzumiranje 125 gr kuvanog pasulja vremenom utice na smanjenje nivoa holesterola od 200 miligrama po decilitru.
3. Mahunarke protiv kancera
Mahunarke sadrže mnoga korisna jedinjenja za koja se vjeruje da imaju ulogu u zaštiti od kancera i to baš onih vrsta koje se vrlo često javljaju.
Kao prvo, mahunarke su odličan izvor izoflavona (jedna vrsta fitoestrogena), a to su jedinjenja koja imaju moć da u organizmu blokiraju receptore estrogena u odredjenim ćelijama. Tim putem dolazi do deaktivacije jačih oblika estrogena, za koje se zna da mogu biti inicijatori rasta ćelija estrogenski zavisnih tumora. Prema statistici, svi benigni tumori materice (miomi) i oko 30 odsto svih tumora dojke su zavisni od estrogena.
Osim izoflovana, mahunarke sadrže i inhibitore proteaze, specifična jedinjenja koja blokiraju djelovanje enzima, koji takođe mogu biti inicijatori razvoja kancera.
Zatim, mahunarke kao obiman izvor vlakana, pružaju zaštitu od kancera debelog crijeva. Postoji vise teorija koje objašnjavaju na koji način vlakna djeluju protiv raka debelog crijeva. Jedna od njih tvrdi da vlakna ubrzavaju prolazak unijete hrane kroz debelo crijevo, a što brže prolazi kroz gastrointestinalni trakt, to je kraće izlaganje tkiva potencijalnim karcinogenima koji su oslobođeni još u stomaku. Potencijalno opasne materije potišu od insekticida, mesnih preradjevina, konzervirane hrane...
Da bi sve ovo zaista i djelovalo preporučuju se barem tri obroka bazirana na mahunarkama, na nedeljnom nivou.
Zašto je pasulj dobar za zdravlje?
Naučnici otkrivaju da ishrana bogata pasuljem može smanjiti rizik od srčanih oboljenja i određenih vrsta raka. Smjernice za zdravu ishranu vlade SAD-a iz 2005. preporučuju dnevnu dozu od tri šoljice pasulja sedmično.
Pasulj posjeduje veliku energetsku vrijednost te sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline. Pored toga sadrži lecitin, kao i kalijum, kalcijum, željezo, fosfor, magnezijum, cink i natrijum. Predstavlja odličan izvor bjelančevina, a za razliku od drugih izvora pasulj ima malo masti pa ne sadrži one zasićene kao ni holesterol. Od vitamina odličan je izvor folne kiseline, vitamina B6, K, riboflavina (B2) i B3.
Asortiman fitohemikalija pronađen u pasulju štiti stanice od raka i usporava rast tumora. Istraživači na "Harvard School of Public Health" su izjavili da žene koje konzumiraju pasulj najmanje dva puta sedmično imaju 24 odsto manje izgleda da razviju rak dojke, srčane bolesti, dijabetes tipa 2, visoki krvni pritisak i rak debelog crijeva.
Što to čini pasulj tako zdravim?
Pasulj je dobar izvor bjelančevina, i za razliku od drugih izvora bjelančevina, pasulj ima malo masti, te ne sadrži zasićene masti i holesterol.
Jedna porcija pasulja osigurava 20 odsto dnevnih potreba za vlaknima.
Istraživanja su pokazala da osobe koje jedu pasulj dobijaju više ovih ključnih hranljivih materija od osoba koje ne konzumiraju pasulj.
Koje su vrste pasulja najzdravije?
Naučnici sa državnog univerziteta u američkoj saveznoj državi Kolorado testirali su šest uobičajenih vrsta pasulja koji se mogu naći na tržištu i izmjerili količinu antioksidanta u svakom od njih. Testiranje je pokazalo da su crveni, šareni i tamnoplavi pasulj imali i do deset puta veće količine antioksidanta i drugih ljekovitih materija, nego bijeli i žuti pasulj.
