Druženje s knjigom od malih nogu / -SHUTTERSTOCK

Šta bi trebalo djeca da znaju da čitaju do osme godine

Prepoznavanje prvih slova i čitanje prvih redaka velika je prekretnica u životu djeteta, ali neophodni su i vrijeme i strpljenje da bi stiglo do tačke u kojoj samostalno otkriva ljepotu pisane riječi

S obzirom na to koliko je čitanje važno za svakodnevni život, roditelji čine sve kako bi pokrenuli i ubrzali ovaj proces. Ipak, stručnjaci tvrde da postoji doba kada se to od mališana očekuje, te da mame i tate ne bi trebalo da ih požuruju.

Prema podacima Američke akademije za pedijatriju, većina djece nauči da čita do šeste ili sedme godine, ali neka to umiju već sa četiri ili pet. Međutim, iako su neka naprednija, to nije garancija da će biti u prednosti i kada dođe vrijeme za polazak u školu. Stručnjaci upozoravaju da mališane ne bi trebalo tjerati da čitaju prije nego što za to budu spremni, jer to može učiniti da izgube interesovanje za učenje.

Istraživanja su pokazala da, kada djeci čitamo još od rođenja, odnosno kao bebama, to može pomoći da i sama nauče da čitaju. Ustanovljeno je i da dobar kvalitet čitanja, razgovor o onome što je pročitano i izbor štiva prikladnih uzrastu uveliko utiču na to da li će dijete rano početi da čita i da li će, recimo, moći da napiše svoje ime već sa četiri godine.

Ljekari kažu da roditelji ne bi trebalo da previše pritiskaju djecu do određenog uzrasta, ali da postoje stvari koje mogu da im pomognu u tom procesu.

- Izlaganje male djece knjigama je veoma važno - kaže dr Dženifer Kros iz Njujorka, specijalizovana za razvojnu i bihejvioralnu pedijatriju. - Stvorite naviku da čitate sa svojim djetetom svakoga dana i pokazujte mu riječi i slike. Čitanje knjiga sa riječima koje se ponavljaju i rimovanih knjiga je posebno korisno, može da pomogne mališanima da čuju obrasce u riječima koje izgledaju i zvuče isto.

Istovremeno, dr Džina Pozner, pedijatar iz Kalifornije, smatra da ne samo da treba ohrabrivati dijete da se sa knjigom druži svakodnevno, već je bitno i da uživa u njima:

- U redu je da počnete da razgovarate sa njima o zvucima, ali ne morate to da forsirate kada su sasvim mali. Takođe, dobro je da djeca vide roditelje kako čitaju. To će im poslužiti kao model. Ako, recimo, mama uživa uz knjigu, to će i njih podstaći da sa radošću prepoznaju pisane riječi. Tek oko pete, šeste godine počnite ozbiljno da radite sa njima, ali nemojte da pretjerujete u tome.

Stepenici po godinama

Iako je svako dijete drugačije, postoje stepenici koje svi moraju da savladaju da bi naučili da čitaju. Evo šta se od njih očekuje u određenom dobu...

Od prve do treće godine: Odgovaranje na pitanja o predmetima u knjigama, imenovanje poznatih slika, identifikovanje predmeta, pretvaranje da čitaju.

U trećoj: Slušanje dužih knjiga koje roditelji čitaju naglas, škrabanje koje podsjeća na pisanje, prepoznavanje prvog slova u njihovom imenu, imitiranje čitanja naglas.

U četvrtoj: Prepoznavanje poznatih znakova i etiketa na proizvodima, imenovanje pojedinih slova azbuke, pisanje svog imena, uparivanje nekih slova sa njihovim zvucima.

U petoj: Stvaranje riječi koje se rimuju, podudaranje nekih izgovorenih i napisanih riječi, pisanje slova, brojeva i riječi, prepoznavanje nekih riječi u novinama, čitanje jednostavnih riječi (samostalno i u rečenici), prepričavanje onoga što je pročitano i identifikovanje detalja i redosleda događaja u priči.

U šestoj i sedmoj: Čitanje poznatih priča, ozvučavanje ili dekodiranje nepoznatih reči, korišćenje slika i konteksta za otkrivanje nepoznatih riječi, samoispravljanje kada pogriješe dok čitaju naglas, pisanje u logički niz (početak, sredina i kraj).

U sedmoj i osmoj: Samostalno čitanje dužih knjiga, čitanje naglas sa odgovarajućim naglaskom i izrazom, korišćenje konteksta i slika da bi se identifikovale nepoznate riječi, pravilno korišćenje interpunkcije i korišćenje novih riječi, fraza...

Od devete do 13. godine: Istraživanje i razumijevanje različitih vrsta štiva (biografije, poezija, fikcija), čitanje s namjerom da se izvuku određene informacije, pravilno identifikovanje glavnih elemenata priča (vrijeme, mjesto, zaplet, problem), čitanje i pisanje na određenu temu.

- Nepoznavanje slova ili kasno propričavanje smatraju se alarmom za moguće kašnjenje u čitanju - kaže dr Dženifer Kros. - Ako se vaše dijete muči da nauči da upamti slova i zvukove uprkos tome što su ga to učili u obdaništu, ili ne razumije da su "mir" i "sir" reči koje se rimuju sa jednim promijenjenim slovom, to bi moglo da ukaže na buduće probleme u čitanju.

Ipak, dr Džina Pozner je nešto optimističnija po tom pitanju:

- Roditelji ne bi trebalo da paniče ako im se učini da njihovo dijete sporije uči da čita. Znam dosta djece koja nisu imala nikakvo obrazovanje prije vrtića i nisu umjela da napišu ni svoje ime, ali su se kasnije dobro snašla.