
Iako je naša zemlja u ovu trku ušla još 2008. godine, kandidatura je sada i definitivno povučena. Prema dostupnim informacijama, u trci za ovo prestižno mjesto bili smo sa Letonijom, ali je Crna Gora ostala bez realnih šansi da postane dio ovog tijela UN.
Ministarstvo vanjskih poslova, na čijem je čelu ministar Ervin Ibrahimović, nije zvanično saopštilo razloge odustajanja, niti je Vlada dala bilo kakvo objašnjenje javnosti. Iako je članstvo u Savjetu bezbjednosti prilika da se mali, ali strateški pozicionirani akteri afirmišu u globalnoj diplomatiji, Crna Gora je, bez konkretnog obrazloženja, sama sebi uskratila tu mogućnost.
Ovo nije prvi put da Crna Gora na međunarodnom planu povlači poteze bez jasne strategije i transparentne komunikacije. Vlada je godinama u programima rada pominjala kandidaturu za Savjet bezbjednosti, ali su stvarni koraci u tom pravcu izostali. Izostanak diplomatske aktivnosti, nedostatak snažnog lobiranja i ambicije, kao i neke greške iz prošlosti, očigledno su doveli do toga da je Crna Gora izgubila trku i prije nego što je ona zaista počela.
Tim povodom, od Vlade i Ministarstva vanjskih poslova nijesmo mogli dobiti zvaničnu izjavu. Nedostatak odgovora samo dodatno otvara pitanja o tome koliko je aktuelna vlast bila spremna da se ozbiljno bavi ovom temom i zašto je odluka o odustajanju donesena bez ikakvog objašnjenja javnosti.
Inače, biti nestalna članica SB UN značilo bi da bismo imali privremeno mjesto u ovom najvažnijem organu UN zaduženom za održavanje međunarodnog mira i bezbjednosti.
To bi značilo i da bismo učestvovali u donošenju odluka, imali pravo glasa u donošenju rezolucija, deklaracija i odluka Savjeta bezbjednosti, uključujući sankcije, mirovne misije i odobrenja vojnih operacija. Tu je i učešće u raspravama o globalnoj bezbjednosti, a mogli bismo inicirati debate i predlagati teme za razmatranje.
Obaveza bi bila da podržavamo odluke Savjeta bezbjednosti i doprinosimo implementaciji njegovih rezolucija. Svaka članica preuzima predsjedavanje SB UN na mjesec dana, što podrazumijeva vođenje sjednica i određivanje dnevnog reda. Morali bismo aktivno učestvovati u pregovorima o kriznim situacijama i rezolucijama.
To bi značilo, međutim, i da država dobija značajnu globalnu pažnju i priliku da utiče na ključna svjetska pitanja, kao i mogućnost uticaja na globalne bezbjednosne odluke, odnosno ima priliku da oblikuje politike UN u skladu sa svojim interesima i interesima svojih saveznika.
To omugućava i intenzivnu saradnju sa stalnim članicama i drugim nestalnim članicama, što može ojačati bilateralne i multilateralne odnose, i povećati ugled u međunarodnim organizacijama, olakšati trgovinske i investicione pregovore, te privući podršku za nacionalne inicijative.