Draganić za "Dan": Ulazak u vlast mijenja i stavove i saveznike

Gotovo da nema političke partije u Crnoj Gori, posebno među onima sa dužim stažom, koja tokom svog djelovanja nije mijenjala pravac i retoriku, pa čak i programske prioritete. Nerijetko su se čvrsto zastupani stavovi namah mijenjali, a nekadašnji politički protivnici postajali partneri u vlasti. Ovake promjene u javnosti se različito tumače; sa jedne strane, politički zaokreti pravdaju se sazrijevanjem i neophodnim odgovorom na društvene prilike i prioritete, dok se sa druge strane govori o pragmatizmu zarad osvajanja ili očuvanja vlasti. Politikolog Nemanja Draganić smatra da ovakve promjene u djelovanju partija nemaju veze sa evolucijom političkih programa, već da je najčešći motiv potreba da se osigura učešće u vlasti.

Jedna od najupečatljivijih transformacija svakako je ona koju je doživjela Demokratska partija socijalista. Nastala kao nasljednica Saveza komunista u godinama disolucije SFRJ, zagovarala je zajedničku državu sa Srbijom i bila saveznik tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića, da bi nakon nekoliko godina napravili totalni zaokret i počeli da zagovaraju nezavisnost Crne Gore.

Ni druge partije nisu stajale u mjestu. Socijalistička narodna partija, nastala nakon raskola u jedinstvenom DPS-u, godinama je gradila identitet kao glavni protivnik vlasti koju su preuzeli njihovi dojučerašnji partijski drugovi. Međutim, to nije bila prepreka da SNP 2022. godine uđe u Vladu čije formiranje je podržao DPS.

Politika Nove srpske demokratije u posljednje vrijeme je u centru pažnje zbog vidljivih promjena u nastupu, ili, kako kaže lider te partije Andrija Mandić, "novog srpskog odgovora za novo vrijeme". Partija koja je zajedno sa svojim koalicionim partnerima decenijama bazirala program na položaju srpskog naroda u Crnoj Gori, identitetskim pitanjima i bila protiv ulaska u NATO i brojnih odluka bivšeg režima, danas te teme stavlja po strani, a kao prioritet ističe članstvo u Evropskoj uniji. Mandić tvrdi da nema odstupanja i da do istog cilja žele drugim putem.

Da možda nema nemoguće kolaicije ukazuju brojni primjeri. Pokret Evropa sad, prije samo nekoliko godina, kada je nastala, zagovarala je priču trećeg puta, uz poruke da opcija za saradnju nije ni DPS, ali ni drugi veliki blok, okupljen u koaliciji "Za budućnost Crne Gore". Ipak, kada je postalo jasno da "treći put" nema kapacitet da sam formira vlast, morali su da izaberu stranu. Prije svega nekoliko godina nije bilo baš vjerovatno da bi koalicioni partneri mogli biti Bošnjačka stranka i ZBCG, ali se i to desilo.

Crnogorski parlament

Prema ocjeni Draganića, korijeni današnje političke prakse sežu u period nastanka višestranačja, zbog čega su ideološke razlike često ostajale u sjenci liderstva, identitetskih podjela i političkog pragmatizma.

– Prilikom sagledavanja političke stvarnosti, pogotovo kroz prizmu političkih partija, jednu stvar u startu moramo uzeti u obzir, a to je da je nakon urušavanja Komunističke partije na tim temeljima izgrađen jedinstveni DPS. Prva podjela na DPS i SNP, a kasnije sve fragmentacije koje su nastale iz oba ta velika krila građena su upravo na temeljima koji su naslijeđeni, pri čemu je kvalitet usluge koju društvo dobija bio u konstantnom opadanju. Ideologije i programi koji se tu pojavljuju uvijek su u drugom planu i svi aduti se po pravilu polažu na moć autoriteta i kartu lidera. To je upravo posljedica građenja na naslijeđenim i unaprijed postavljenim osnovama. S druge strane, političke partije su dugo vremena uživale komfor građenja politika na identitetskim osnovama i podjelom biračkog tijela na navijače u polarizaciji "naši i njihovi". Pitanje koalicija u Crnoj Gori nikad nije izašlo iz domena političke trgovine i podjele funkcija. Nikada do sada nismo imali da se to pitanje poteže na programskoj ravni, sa precizno definisanim ciljevima, već samo u odnosu "mi protiv njih", gdje se uvijek odgovornost gubila pod argumentima da "ne dođu oni na vlast" – kazao je Draganić za "Dan".

Smatra da je jedini način da se dostigne stvarna zrelost i odgovornost političkih partija da javnost konstantno vrši pritisak i insistira da predizborna obećanja ne ostanu samo obećanja.

– Politička zrelost se ne uspostavlja sa vrha piramide. Politika ne smije da bude privilegija za ostvarivanje ličnih ambicija pojedinaca, finansirana novcem svih građana. Tek u posljednje vrijeme imamo naznake da birači preuzimaju ulogu stvarnih birača, a ne navijača političkih partija. Ovo je ohrabrujuć trend i nešto što moramo osnaživati i sa pozicije partija i sa pozicije javnosti. U konačnom, politika mora raditi u interesu svih građana, a ne samo birača nekih partija – ističe naš sagovornik.