Lojalnost partiji važnija od glasanja po savjesti

Narodni predstavnici nemaju uvijek luksuz da u zakonodavnom domu glasaju po savjesti jer se mišljenje suprotno od onoga koje zastupa partija tretira kao izdaja.

Poslanici i odbornici prilikom glasanja u parlamentu moraju da paze ko je predložio tačku dnevnog reda o kojoj se glasa i s kim će da glasaju, kako bi znali kako da se o njoj izjasne.

Dizači ruku i taster poslanici neki su od pejorativnih naziva kojima su prije pet godina okvalifikovani predstavnici parlamentarne većine okupljene oko DPS-a koji su, nakon ukora tadašnjeg šefa parlamenta Ivana Brajovića, promijenili mišljenje kako ne bi prošao zakon koji je predložila opozicija. U istoj poziciji prošle godine su se našli oni koji su tada žustro kritikovali tu pojavu. Naime, predsjednik parlamenta Andrija Mandić tada je morao da podsjeti predstavnike parlamentarne većine kako bi trebalo da glasaju, pa se glasanje ponovilo kako ne bi bilo "greške".

Ni odbornici u lokalnim parlamentima nemaju autonomiju da glasaju po svojoj savjesti i bar ponekad odstupe od partijske linije. To pokazuje i slučaj od prije nekoliko dana. Dva odbornika Skupštine opštine Danilovgrad glasala su za predlog koji je bio na dnevnom redu zajedno sa kolegama iz DPS-a. Iz centrale DNP-a odmah su najavili njihovo isključivanje iz partije jer je neprihvatljivo da njihovi odbornici glasaju sa DPS-om za smjenu partijskog kolege. Kako su istakli, takav postupak predstavlja neprihvatljiv čin kršenja programskih i statutarnih načela partije.

Lojalnost partiji, prema ocjeni profesora političkih nauka Vladimira Pavićevića, veoma je važna u politici, a onda kada dođe do kolizije uvjerenja poslanika sa političkim stavom partije dolazi i do krize u tom subjektu.

Od mimoilaženja dva principa do krize u partiji

Prema riječima Vladimira Pavićević, kada dođe do mimoilaženja dva principa – da se glasa po savjesti i uvjerenju i lojalnosti partiji – najčešće nastaju i velike krize u partijama.

– Nema tu formule ili pisanog pravila čijom se upotrebom očas posla može riješiti to stanje. U takvim situacijama do izražaja dolazi lidersko umijeće, koje treba da pomiri ova dva principa, što automatski znači nastavak saradnje i dalje učvršćivanje međusobnog povjerenja. To su situacije u kojima postaju jasno vidljive vještine i znanja ljudi koji su zauzeli autoritarne političke pozicije – kazao je Pavićević.

– Poslanici i odbornici moć koju su im povjerili građani najčešće podređuju interesima svoje partije i nemaju autonomiju da odluke o određenim pitanjima donose po svojoj savjesti, jer je u politici pitanje lojalnosti i povjerenja izuzetno važno. Tu su važne dvije determinante. Jedna se tiče autonomnosti poslanika ili odbornika da politički djeluje u skladu sa svojom savješću i uvjerenjima. To znači da slobodno misli i da slobodno odlučuje. Druga determinanta se tiče principa lojalnosti prema političkoj organizaciji u kojoj je poslanik ili odbornik aktivan. Postojanje lojalnosti nužno znači i postojanje povjerenja, i taj princip je veoma važan u politici. Idealna je situacija kada se slobodno uvjerenje poslanika ili odbornika podudara sa onim što je i opšte utvrđeni stav političke organizacije kojoj pripadaju – kazao je Pavićević za "Dan".