On je kazao za "Dan" da je u današnjem vremenu teško govoriti o ideološki monolitnim strukturama, te da se često događa da desnica predlaže mjere iz područja socijalne zaštite, dok ljevica govori o nacionalnim temama na način svojstven desnici. U oba slučaja, kako je dodao, najčešće je riječ o pokušaju dodvoravanja biračima.

– Ideologija sama po sebi nije ultimativna vrijednost. U umjetnosti, primjera radi, ako se prepozna ideološka potka, d‌jelo teško može doseći nivo vrhunskog ostvarenja. Kada kod pisca prepoznate ideologa, znajte da je zakoračio u zonu prosječnosti ili ispodprosječnosti. S druge strane, ideologija kao skup ideja, uvjerenja i vrijednosti, u politici je nužna kako bismo stekli političku snagu oko tih elemenata i, u skladu s njima, ostvarili političko udruživanje s ciljem približavanja modelu društva kakvo želimo – rekao je Perić.

Kako je dodao, kada se politika svede na puko preživljavanje na vlasti, što je često slučaj kod nas, dolazi do politike bez jasne ideologije, koja se svodi na izgradnju klijentelističke mreže. Ishodište takve politike je partitokratija, odnosno, kako kaže, situacija u kojoj je cijeli sistem premrežen partijskim, a ne opštim interesima.

– U konačnici, takvo društvo sputava, a ne razvija svoje potencijale, jer se uvijek zadovoljava interes uske grupe ljudi, a ne cijele zajednice. Tome svjedočimo u Crnoj Gori. Još uvijek smo zajednica u kojoj političke institucije i procesi nisu razvijeni do nivoa koji omogućava funkcionalnu demokratiju, suštinsko učešće građana u donošenju odluka od značaja za zajednicu i razvijen koncept odgovornosti. Drugim riječima, nemamo politiku u kojoj su institucije iznad političkih partija, u kojoj građanin suštinski kreira konkretne odluke o životno važnim pitanjima i u kojoj vlast snosi odgovornost kada ne ispuni obećano – kazao je Perić.

Pao je smokvin list

Po njegovom mišljenju, svaka vlast do sada pokazala je izraženu tendenciju ka samovolji, što proizlazi iz želje većine političara da manjak svojih kompetencija nadomjeste moći koja proizlazi iz snage partije.

– Zbog toga jačaju partije, a ne institucije, jer institucije ograničavaju njihovu moć, dok je iz partije crpe. Sve to je povezano s različitim oblicima zadovoljavanja ličnih interesa – od društvenog priznanja do konkretne materijalne koristi. Iako je pretežna odgovornost na političarima, ona nije isključiva. Na vrhu piramide odgovornosti nalaze se intelektualci i, hajdemo reći, samosvjesniji dio zajednice, koji, ako pristaju na političke kompromise pokazuju nezainteresovanost za političke procese i time zapravo olakšavaju inerciju koja vodi u demagogiju. Slijede mediji, civilni sektor, slobodni pojedinci – smatra Perić.

On je stava da društvo koje vjeruje da je sva odgovornost samo na jednom mjestu zapravo njeguje suštinsku neodgovornost.

– Dominantna odgovornost je na političarima, ali pristajanje na politiku koja je zapravo antipolitika predstavlja određeni vid odustajanja od otpora prema samovolji koja se krije u takvoj politici. Koliko ko može d‌jelovati da ove postavke budu bolje od postojećih, a to ne čini, tolika je i njegova ili njena odgovornost. Demokratsku zajednicu možemo izgraditi samo zajedno, a ne tako što ćemo najodgovornije odluke prepustiti onima koji im nisu dorasli, dok oni koji bi mogli d‌jelovati na opštu korist ne žele politički d‌jelovati jer smatraju da je politika previše prljava. U tom smislu nam je potreban preokret – zaključio je Perić.