On je za "Dan" kazao da se nerazvijenost političkog života u ovom kontekstu prepoznaje i u manjku nerijetko i elementarne, a ne samo političke kulture. Stoga izostanak političke odgovornosti najviših državnih zvaničnika za negativne rezultate u oblastima za koje su nadležni, prema njegovom mišljenju, predstavlja odveć učestao primjer političke prakse.
– Politička odgovornost, moralna i svaka druga, veoma je rijetka u političkom životu Crne Gore. Primjera za to je dosta samo u relativno kratkom periodu iza nas, a ostavke kao čin odgovornosti kao da nisu opcija najviših državnih zvaničnika, čak ni kada sistemsko podbacivanje za rezultat ima i gubitke ljudskih života – rekao je Mirković.
On smatra da je takav pristup u politici postao mejnstrim, pa se funkcije prije svega doživljavaju kao politički plijen koji se koristi za ostvarivanje partijskih i partikularnih interesa, dok brojna predizborna obećanja redovno ostaju neispunjena, a odgovornost za to niko ne preuzima.
– Od promjene vlasti prošlo je već dosta vremena, već pola decenije, a oni koji su se zaklinjali u promjene imaju priliku da se dokažu, ali se to ni približno ne dešava. Reforme u koje su se zaklinjali još uvijek ne vidimo, mehanizmi stare vlasti kojih se trebalo odreći zadržani su, a za sve probleme koji se ukazuju kriva je prethodna vlast, čak i nakon pet godina – naveo je Mirković.
On je dodao da je pristup državnom budžetu nedomaćinski, da je broj članova Vlade rekordan, da politička trgovina buja zajedno sa partijskim zapošljavanjem koje je ostalo problem, a da je princip meritokratije i dalje zapostavljen.
– Evidentno je da vlast mijenja ljude, političare naročito, a ovakav odnos nakon tranzicije iz opozicije u vlast pokazuje koliko su zapravo političari u Crnoj Gori nezreli i nedorasli odgovornom poslu koji obavljaju – zaključio je Mirković.
Politikolog i književnik Aleksandar Ćuković kazao je za naš list da je ostavka kao moralni čin gest koji se veže isključivo za ličnost i u tom kontekstu ga je jedino moguće i sagledavati.
– Od posebnog je značaja da li će i na koji način određena ličnost postupiti u situaciji koja ne zahtijeva pravnu, nego moralnu "budnost". Upravo tu se i javlja problem, naročito kada je riječ o nosiocima javnih funkcija – rekao je Ćuković.
Naš sagovornik je stava da bi, prema logici stvari, trebalo da je i sam put do važnih državnih pozicija prohodniji onima koji posjeduju tu vrlinu i koji će zbog nje čestito i pravedno upravljati procesima značajnim za društvo.
– Ipak, svjedoci smo da realnost nije tako ružičasta. Odavno je politička sfera raskrstila sa moralom, pa se više i ne govori o idealu koji bi, u najkraćem, podrazumijevao politiku u službi morala. To nadalje znači da u društvu koje je u evidentnoj krizi ne možemo očekivati da oni koji predstavljaju, odnosno vode to društvo u nekoj značajnijoj mjeri odudaraju od njegove opšte slike – kazao je Ćuković.
Kkada je riječ o balkanskim prilikama, kako je dodao, u praksi nijesu nepoznati primjeri da se iza moralnog čina podnošenja ostavke pokatkad skriva i dobar marketing i neka vrsta kasnijeg avanzovanja.
– Dakle, i nepodnošljiva lakoća traženja, ali i davanja ostavke takođe može biti instrumenti manipulacije – ukazao je Ćuković.
