– Svjedočimo da su brojni kadrovi koji su bili perjanice prethodnog režima, pa čak i bili prepoznati po nekim problematičnim radnjama, u novom režimu i te kako mogli da nađu svoje mjesto pod suncem, a često i da napreduju, samo zbog toga što su "preletjeli" – kazao je Maraš za "Dan".
On smatra da je Crna Gora propustila još jednu šansu da se imenovanje na funkcije, pa i zapošljavanje u najširem smislu, sprovodi meritokratski, gdje bi šansu dobili oni najbolji, bez obzira na partiju kojoj pripadaju.
– Ova će se praksa obiti o glavu i novoj vlasti, kao što se obila i DPS-u, jer će ti ljudi biti uz njih samo dok imaju vlast, a kada je izgube, preći će u neku treću partiju kako bi obezbijedili lični interes, a ne javni interes, za šta ih, na kraju krajeva, svi mi plaćamo – rekao je Maraš.
Vraćanje brojnih kadrova bivšeg režima na visoke funkcije u vladama koje su formirane nakon smjene trodecenijske vlasti DPS-a vidi kao jedan od pokazatelja iskrenosti novih vlasti, jer su dok su bili u opozicija kritikovali takve prakse, a kada su došli na vlast počeli da se ponašaju isto kao i oni koje su kritikovali, pa su tako prigrlili brojne "preletače".
– Jedan od posljednjih primjera koje imamo jeste nova ministarka Majda Adžović, koja je suštinski postala ministarka za Alabarove projekte u Crnoj Gori. Prvo je bila u SDP-u, a onda je otišla sa onom frakcijom u SD koja je znamo svi zbog čega tada napravljena i kojoj su samo fotelje bile bitne, da bi nakon toga očigledno svoje mjesto pod suncem našla u PES-u – naveo je Maraš.
Kako je naglasio, u cjelokupnom procesu vraćanja osvjedočenih i dokazanih struktura prethodnog režima na visoke funkcije nema nikakve priče o javnom interesu, opštem dobru ili borbi za opšte dobro, već se i na tom primjeru demonstrira licemjernost nove vlasti.
– Režim DPS-a nije nas nikada ubjeđivao da su oni pošteni i da žele da raskrste sa korupcijom, i tu smo znali na čemu smo. Kada je nova vlast došla na pozicije, odlučila je da zadrži sve poluge moći koje su suprotne principima dobrog upravljanja i da na taj način kupuje sebi i politički uticaj i glasove i da, na kraju krajeva, radi sve ono što je radio DPS – zaključio je Maraš.
Vraćanje kadrova bivšeg režima kroz brojna imenovanja na visoke funkcije prisutno je u organizaciji i radu sve tri vlade koje su formirane nakon 30. avgusta 2020. godine. Glavni argument novih vlasti za takvu praksu svodio se na tvrdnju da je to dokaz da nema revanšizma. Ipak, ovu praksu mnogi vide kao višestruku kompromitaciju, u prvom redu novih vladajućih struktura, ali i nekih kadrova bivšeg režima koje je i nova vlast postavila na visoke funkcije. Osim što je odraz političke klime i posljedica društvenog ambijenta u našoj zemlji, ovaj fenomen kao obrazac političkog ponašanja istovremeno predstavlja političku poruku čiji efekti mogu biti različiti.
Pravnik i analitičar Dalibor Vuksanović kaže za "Dan" da nismo dobili promjenu sistema, već zamjene, i da se, sa izuzetkom nekih kvalitetnih i profesionalnih izbora u nekim institucijama, državna uprava puni partijskim aktivistima, rođacima, prijateljima i sličnim kadrovima, koji nerijetko nemaju stručne reference za radno mjesto koje zauzimaju.
– Apsolutno nijesam za revanšizam ili otpuštanje uposlenih samo zato što su podržavaoci bivšeg režima, što često čujemo od političara iz partija tzv. postavgustovske većine, jer ni to nije način. Javna uprava u Crnoj Gori mora imati institucionalnu memoriju kako bi se kvalitetno završavali integracioni procesi naše države – istakao je Vuksanović.
Imenovanja predstavnika bivšeg režima na visoke pozicije definiše kao grešku u koracima novih struktura vlasti, jer su nakon 30.8.2020. ostavile prostor od nekoliko mjeseci koji je stara vlast iskoristila za "čišćenje tragova", što im je kasnije omogućilo da se vrate na mjesta odlučivanja.
– Građani su se nakon 2020. oslobodili i shvatili da od njihovog glasa ipak sve zavisi, pa tako iz izbornog ciklusa u izborni ciklus kažnjavaju predstavnike partija nove vlasti. Loša kadrovska rješenja, prečesta imenovanja kadrova koji su trn u oku građanima zbog starih "zasluga" tih pojedinaca, nerijetko su razlog za kažnjavanje na izborima. Tako imamo primjer da partije na jednim izborima dobiju podršku od 25 do 30 odsto birača, a na sljedećim izborima ta podrška se prepolovi, ili ostanu ispod cenzusa – kazao je Vuksanović.
