Povod dolaska je duboka ustavna kriza u zemlji nastala nakon prestanka mandata sudiji Ustavnog suda Dragani Đuranović i blokade procesa izbora njenog nasljednika.
U delegaciji Venecijanske komisije su Filip Dimitrov, bivši član iz Bugarske, Eirik Holmovik iz Norveške, direktorka Simona Granata-Mengini i pravni savjetnik Kagani Gulijev.
Na inicijativu šefa Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasadora Johana Satlera, dio parlamentarnih partija su u martu postigle dogovor da se obrate Venecijanskoj komisiji radi dobijanja nezavisnog mišljenja u vezi sa spornom situacijom. Uz formalno obraćanje, dogovoreno je i da se procedura izbora novog sudije obustavi do dostavljanja mišljenja, te da će se preporuke Komisije primijeniti u roku od 15 dana od prijema.
"Venecijanci" će danas održati sastanke sa političkim akterima koji stoje iza inicijative – PES-om, DPS-om, SD i HGI. Sjutra će razgovarati sa predstavnicima Udruženja pravnika Crne Gore, ministrom pravde Bojanom Božovićem, kao i sa predstavnicima civilnog sektora.
Na drugoj strani, sinoć je u Podgorici održana, u organizaciji Udruženja pravnika, 34. sesija IUS foruma pod nazivom "Venecijanska komisija – uloga, iskustva, očekivanja".
Na sesiji su govorili pravni stručnjaci i univerzitetski profesori, prof. dr Srđan Darmanović, član Venecijanske komisije, Bojan Božović, ministar pravde, prof. dr Branislav Radulović, prof. dr Miloš Vukčević i doc. dr Nikola Šaranović, predavači na predmetu Međunarodno pravo i pravo Evropske unije.
Otvarajući sesiju Branislav Radulović je kazao da samo Vatikan, te Bjelorusija, koja nikada nije primljena, i Rusija, koja je nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine isključena, nemaju svoje eksperte u VK.
Radulović je podsjetio da je glavna uloga Venecijanske komisije pružanje pravne pomoći državama u oblasti ustavnog prava, vladavine prava, zaštite ljudskih prava i izbornog zakonodavstva.
– Preporuke ovog tijela, iako nijesu obavezujuće, imaju veliki autoritet i često presudno utiču, posebno kada u pojedinim državama, u okviru nacionalnih institucija ili usljed političkih kriza, nije moguće doći do rješenja. Crna Gora ima prilično bogato iskustvo saradnje sa VK, koja je imala ključnu ulogu u reformama pravosudnog sistema, izbornog zakonodavstva i ustavnih promjena u zemlji. VK je odigrala u predreferendumskom periodu (2005. godine) ključnu ulogu u određenju ko ima biračko pravo u Crnoj Gori. Od sticanja nezavisnosti 2006. godine, Crna Gora se u više navrata obraćala Venecijanskoj komisiji za dobijanje mišljenja i preporuka. Najznačajnija saradnja je bila oko ustavne reforme 2013. godine, kada je VK dala mišljenje na 16 ustavnih amandmana, među kojima se izdvajaju oni koji su se odnosili na nezavisnost pravosuđa, sastav Sudskog savjeta, izbor sudija Ustavnog suda, imuniteta za članove Senata DRI, itd. – rekao je Radulović.
Srđan Darmanović je podsjetio da je Venecijanska komisija imala značajnu ulogu u donošenju Ustava Crne Gore 2007. godine.
– Mišljenja od Venecijanske komisije traže prije i posle donošenja zakona. Poslije donošenja zakona to rade autoritarne zemlje i režimi, dok oni koji to rade prije donošenja zakona to rade u dobroj vjeri. Dvotrećinska većina u našoj zemlji nije moguća u trenutnim uslovima, a ona je neophodna za izbor sudija Ustavnog suda, pa se tako političari dogovaraju i kažu: Mi ćemo dati četvoro sudija, a vi četvoro – rekao je Darmanović.
On je istakao da VK danas funkcioniše u uslovima sve većeg porasta autoritarnih trendova, što je suprotno njenim ciljevima.
Profesor Međunarodnog javnog prava i prava EU na UDG Nikola Šaranović upitao je da li je Crna Gora poštovala načelo supsidijarnosti.
– Da li smo ovo pitanje mogli da riješimo unutar Crne Gore i da ne tražimo mišljenje. Ja sam ovaj zahtjev okarakterisao kao neku vrstu alternativnog pravnog lijeka. `Kada pravda oboli ne pomažu pravni ljekovi` – kazao je Šaranović.
Iako je dogovor privremeno spustio političke tenzije, i dalje je neizvjesno da li će preporuke Venecijanske komisije zaista biti prihvaćene bezuslovno i u roku. Različiti politički tonovi i oprečna tumačenja sporazuma upućuju na to da će borba za tumačenje Ustava u Crnoj Gori biti daleko od brze i jednostavne. Kao i mnogo puta do sada, evropski recepti ovdje stižu u ambalaži nade – ali i neizvjesnosti. Šta će "venecijanci" donijeti u svojim aktima i kako će to uticati na ustavni poredak zemlje, znaće se vrlo brzo. Do tada – kom opanci, kom obojci.
