Udruživanjem pred izbore do sigurnog mandata

Na političkoj sceni godinama egzistiraju partije koje su neizostavan dio parlamentarnog života, a nerijetko i izvršne vlasti.

Međutim, njihov kontinuitet u institucijama ne može se uvijek pravdati srazmjernom podrškom među biračima, jer su do mandata dolazile kao dio predizbornih koalicija sa znatno jačim partnerima. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje da li bi neke partije samostalno uspjele da pređu izborni cenzus i obezbijede parlamentarni status bez oslonca na dominantnijeg saveznika.

Da nekoliko procenta glasova na izborima može da donese ključnu poziciju u pregovorima o formiranju vlasti pokazalo se nebrojeno puta. Osim toga, stanje stvari pokazuje i da u kreiranju politika i donošenju odluka godinama učestvuju partije za koje sa sigurnošću ne možemo reći da bi samostalnim izlaskom na izbore uspjele da pređu cenzusni prag.

Jedna od partija koja od svog postanka nije testirala snagu na izborima je Demokratska narodna partija. Na svim izborima od svog osnivanja bila je dio koalicija, prvo Demokratskog fronta, a zatim koalicije "Za budućnost Crne Gore". Donedavno je ta partija imala svoje kadrove u Vladi, a naredni izbori, s obzirom na trenutno nedefinisane odnose DNP-a i Nove srpske demokratije, mogli bi biti prvi na kojima će stranka Milana Kneževića izmjeriti stvarnu podršku među glasačima.

Socijalistička narodna partija, jedna od najstarijih u Crnoj Gori, prethodna tri izborna ciklusa izlazila je na izbore u kolicijama, sa manje ili više jakim saveznicima. U koaliciji sa Demosom i GP URA nastupali su na izborima 2016. godine, a na narednim su bili na listi koalicije ZBCG. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2023. godine izašli su sa Demosom i tijesno obezbijedili parlamentarni status. Ipak, SNP, kao dio parlamentarne većine, godinama ima svoje predstavnike u izvršnoj vlasti.

Vuksanović: Zatvaranje poglavlja moguće do kraja godine, šansa ne smije biti propuštena zbog političkih neslaganja

Kako bi se ojačala politička stabilnost i smanjila fragmentacija u parlamentu, izborni zakoni u nekim evropskim državama, kao što su Mađarska, Poljska, Slovačka... predviđaju viši cenzus za koalicije. Uvećavanjem cenzusa u skladu sa brojem partija u koaliciji ukida se prečica za ulazak u parlament. Ovakva reforma u Crnoj Gori, prema ocjeni izvršne direktorice CEDEM-a Nevenke Vuksanović, smanjila bi broj koalicija koje se formiraju samo zarad sticanja parlamentarnog statusa, ali ne bi riješila probleme crnogorske politike.

– Najpravednije bi bilo da se političke stranke stvarno spoje u jednu ili da prihvate rizik da same ne pređu cenzus. To bi vremenom smanjilo broj sitnih stranaka i ubrzalo sastavljanje vlasti. Ali, problem je što kod nas političari ionako najveći dio dogovora prave tek poslije izbora, kroz pregovore oko ministarstava i podrške Vladi. Viši cenzus pogodio bi samo one stranke koje unaprijed javno najave da idu u koaliciju, ali ih ništa ne sprečava da, umjesto toga, izađu pojedinačno, pređu niži, pojedinačni prag, pa se ionako dogovore odmah sljedećeg dana poslije izbora. Takva mjera mogla bi da smanji broj vještačkih koalicija sklopljenih samo radi prelaska cenzusa, ali sama po sebi ne rješava ono što je naš problem – cjenkanje i dogovaranje nakon izbora, čemu ćemo sigurno svjedočiti u 2027. – kazala je Vuksanović za "Dan".

Volja birača često nebitna

Naša sagovornica ističe da formalno nema ničeg spornog u tome da se glasovi dijele srazmjerno, a da se vlast formira kroz koaliciju.

– Znamo da mala stranka ponekad ima veliki uticaj, iako je dobila malo glasova, i to nije neobično. Nije bitno koliko je stranka velika, nego da li je baš ona ta koja nedostaje da bi se sastavila većina, pa se onda nakon izbora traže ministarstva i funkcije koje uopšte nijesu srazmjerne njihovoj veličini. Pravi problem kod nas je to da stranka uđe u Skupštinu samo zato što se provukla na tuđoj, jačoj listi; birač zapravo nije ni glasao za nju svjesno, glasao je za listu, a najčešće za lidera koji je na čelu te liste. Stranka onda poslije sama, iza zatvorenih vrata, ugovara svoju cijenu za ulazak u vlast. Tu jnj biračka volja nebitna, birač nije znao, niti je mogao da utiče na to s kim će se ta stranka na kraju dogovoriti – kaže Vuksanović.

Ističe da je crnogorska politka sklona cijepanju i da se nekadašnji veliki politički blokovi vremenom raspadnu na manje stranke, a kasnije opstaju udruživanjem snaga sa drugim partijama.

– Te partije ne opstaju zahvaljujući podršci birača, nego zato što ulaze na zajedničke liste ili se poslije izbora dogovaraju oko vlasti. U takvim dogovorima čak i stranka sa svega par poslanika postane presudna za sastavljanje vlasti. To je, nažalost, znak da se politika kod nas više vodi taktikom i ličnim pregovaranjem lidera, nego razlikama u programima. U prevodu, nekome više odgovara da pregovara odvojeno. Onda opstaju ne zbog snage kod birača, nego zato što su se na pravom mjestu u pravom momentu – navodi naša sagovornica.

Preuzmite našu aplikaciju