​Ukrajinci ne bi da dugo čekaju kao Crna Gora

​Dok crnogorski zvaničnici i dio javnosti sa neskrivenim optimizmom posmatraju najave o mogućem članstvu do 2028. godine i formiranje radne grupe za izradu Nacrta ugovora o pristupanju, ugledni ukrajinski portal "Evropska pravda" (Eurointegration) donosi oštru analizu u kojoj Crnu Goru koristi kao – ozbiljno upozorenje.

​U opširnom tekstu, čiji je autor Vladimir Cibulnik, stručnjak za Zapadni Balkan, ukrajinskoj javnosti se detaljno predočava naličje crnogorskog uspjeha uoči važne Međuvladine konferencije u Luksemburgu, gdje Kijev otvara klaster "Temelji" (poglavlja 23 i 24). Iz vizure Kijeva, crnogorski pregovarački proces, koji sa promjenljivim intenzitetom traje već četrnaest godina, predstavlja takozvani "crnogorski scenario" koji Ukrajina po svaku cijenu mora izbjeći. Ovaj pojam u ukrajinskoj spoljnopolitičkoj analitici sada zvanično označava opasnost od dugogodišnjeg gubitka političkog zamajca, nedosljednosti i ulaska u formu "vječite čekaonice" u kojoj se reforme sprovode primarno na papiru, dok suštinski napredak izostaje.

​Ukrajinski ekspert povlači direktnu paralelu između obaveza koje stoje pred Kijevom i zadataka koje Podgorica godinama pokušava da riješi u oblasti vladavine prava. Ističe se da je Crna Gora tehnički napredovala zatvaranjem pojedinih poglavlja, ali da ključna poglavlja 23 i 24 ostaju sidro koje usporava čitav proces. Poruka ukrajinskim pregovaračima je jasna: političke kalkulacije u bazičnim reformama pravosuđa i borbe protiv korupcije vode pravo u balkansku zamku – situaciju u kojoj je zemlja tehnički blizu, a suštinski veoma daleko od evropskih standarda.

Crna Gora napredovala u oblasti inovacija, ljudskih resursa, informatičkog društva i socijalne politike

​Poseban fokus u tekstu "Evropske pravde" stavljen je na regionalne tenzije i bilateralne pritiske, koji se u Podgorici nerijetko minimiziraju radi očuvanja narativa o bezuslovnoj podršci. Analiza detaljno secira poteze zvaničnog Zagreba neposredno uoči tivatskog samita. Za ukrajinske posmatrače, koji i sami strahuju od potencijalnih blokada susjednih država poput Mađarske ili Poljske, crnogorsko-hrvatski odnosi su školski primjer kako se istorijski sporovi aktiviraju čim država kandidat priđe samim vratima Evropske unije. Tekst eksplicitno mapira tri ključne tačke koje Hrvatska ispostavlja kao potencijalnu rampu na finalnom dijelu puta: pitanje razgraničenja na moru kod Boke i Prevlake, materijalnu odštetu za hrvatske logoraše u taboru Morinj, kao i dugogodišnji spor oko vlasništva nad istorijskim školskim brodom "Jadran".

​Na kraju, ukrajinski medij se osvrće i na strateški model "postepene integracije" koji su u Tivtu promovisali lideri Francuske i Njemačke. Dok se u Crnoj Gori o ovom konceptu govori kao o prelaznoj stepenici ka cilju, u Kijevu se otvoreno sumnja da iza toga stoji namjera velikih zapadnih sila da trajno odlože punopravno članstvo sa pravom glasa. Autor zaključuje da Ukrajina, uprkos ratnom stanju, bilježi dinamičniji progres i citira izjave evropskih zvaničnika prema kojima bi Kijev, uz izbjegavanje "crnogorske sporosti", mogao biti potpuno spreman za Uniju već 2030. godine, ostavljajući balkanske države iza sebe u institucionalnom predvorju.