Bitka kod Karbale – ideološko oruđe Irana u ratu protiv Izraela

Piše: Milan Vukelić

Eskalacija netrpeljivosti između teokratskog režima Irana i SAD (koje su prema mišljenju brojnih analitičara u ovaj rat ušle vođene ciljevima Izraela) dovela je do ogromne infrastrukturne štete širom regiona, više hiljada ljudi je ubijeno, milioni su raseljeni, a razmjena vatre ugrozila je saobraćaj u Ormuskom moreuzu, jednom od najvažnijih "uskih grla" na svijetu kroz koji je svakodnevno prolazilo 20–30 odsto svjetske nafte, što je izazvalo nestabilnost globalnog energetskog tržišta i ekonomije u širem smislu.

U svjetskoj javnosti se sve više govori da je uprkos brojnim gubicima i smrti vrhovnog lidera ajatolaha Alija Hamneija, Iran žestokim otporom iznenadio koaliciju SAD–Izrael, pa i da je figurativno rečeno "strana koja je bila predodređena da bude žrtva izašla kao pobjednik u ovom sukobu". Pored taktički dobro postavljene vojne strategije i korišćenja geografskih resursa, tajna snažnog otpora Irana leži u ideološkoj konstrukciji događaja poznatog kao "Bitka kod Karbale", koja je od velikog značaja za sve muslimane, a posebno je urezana u srcima šiitskih vernika.

U središtu ovog događaja nalazi se imam Husein, unuk proroka Muhameda, tj. sin njegove ćerke Fatime i imama Alija. Posle smrti Muhameda i vladavine četiri pravedna halifa, na vlast dolazi Muavija, koji otpočinje dinastiju Umajadskog halifata, čiji je centar bio u Damasku. Njega je nakon smrti naslijedio sin Jezid, koji otvoreno započinje progon pripadnika Ehli bejta (najuže porodice proroka Muhameda). Naime, jedan od prvih poteza Jezida bio je upućivanje poziva Huseinu da se pokori i iskaže vjernost vladajućem halifatu, što je on odbio i prebjegao u Meku. Huseinu tada počinju da stižu pisma iz Kufe (iračkog grada koji je kolijevka šiitskog islama) od strane njegovih sledbenika i poštovalaca koji ga pozivaju da dođe u njihov grad i povede ih "pravednim i ispravnim putem". Iako su ga mnogi upozoravali da bi put ka Kufi mogao biti rizičan, Husein je smatrao da je njegova dužnost da se odazove pozivu, iako je duboko u sebi znao da gotovo sigurno ide u smrt. Saznavši gdje se nalazi Husein, Jezid šalje konjicu da mu preseče put u mjestu Karbala, na 70–80 km sjeverozapadno od Kufe. To se i dogodilo 2. oktobra 680. godine i imam Husein je sa svoja 72 najvjernija saborca, među kojima su bili žene, djeca, kao i članovi njegove porodice, osam dana bio opkoljen od strane vojske Umajadskog halifata koja je brojala više hiljada vojnika. U neravnopravnoj borbi, iako su bili žedni i iscrpljeni, njihova vjera bila je nesalomiva i vođeni njome Husein i njegovi saborci su pružali nadljudski otpor brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju, da bi na kraju, zvanično 10. oktobra 680. godine, svi izginuli kao mučenici. Sam Husein je pogođen strijelom dok je pokušao da priđe izvoru i popije gutljaj vode, a nakon toga su ga neprijatelji dokrajčili i odsjekli mu glavu.

Ovaj događaj svi šiiti obilježavaju kao veliki praznik, poznat kao dan Ašure, tokom kojeg se prisjećaju mučeničke smrti imama Huseina, a pojedini vjernici čak nanose sebi i povrede kako bi se poistovjetili sa njim i iskusili njegovu patnju. Upravo je na osnovu bitke kod Karbale kod šiita naglašen ideal mučeništva, zatim sposobnost suprotstavljanja brojnijem i jačem protivniku, pa i spremnost na potpuno stradanje. Te ideale šiiti praktikuju u svakodnevnom životu, a oni se reflektuju i na međunarodne odnose. To se vidjelo i tokom rata Irana protiv SAD, a pojedini izvori čak navode da se i ajatolah Ali Hamnei svjesno žrtvovao zajedno sa članovima svoje porodice, ne želeći da se krije, kako bi i sam podijelio sudbinu Huseina i napustio ovozemaljski svet kao mučenik. Dakle, u očima Iranaca, ali i većeg dijela šiitskog svijeta, američki predsjednik Donald Tramp je "reinkarnacija" halifa Jezida, a njegova moćna vojska, zajedno sa izraelskim oružanim snagama predstavljaju "novi Umajadski halifat", čiji je cilj uništenje Irana, dok su ajatolah Ali Hamnei, kao i njegova porodica i saborci, bili predodređeni da podnesu žrtvu, baš kao Husein i njegovi pratioci.

U kolektivnom sjećanju šiitskih muslimana bitka kod Karbale predstavlja više od istorijskog događaja. Ona je simbol nepravde, žrtve i otpora. Od Iranske islamske revolucije iz 1979. godine, Karbala je usađena kao snažan ideološki alat Irana koji utiče na donošenje političkih odluka, mobilisanje stanovništva, ali i definisanje odnosa prema spoljašnjim neprijateljima, prije svega SAD i Izraelu. Uostalom, jedna od poznatijih krilatica šiitskih muslimana glasi: "Svaki dan je Ašura, svako mjesto je Karbala."

politika.rs

(Autor je islamolog)