Cetinje i deset sela

Nedavna izrečena izjava u parlamentu da je "Crna Gora kada se osnivala, po nekim kartama, bila Cetinje sa deset sela", niti je za posebnu analizu niti je stvarnost u Crnoj Gori iz bilo kojeg vremena njenog postojanja ili opstajanja. Takođe, nije ni vrijednost nove istorijske spoznaje.

Piše: Krsto Pejović

Ovu izjavu najblaže rečeno shvatam kao "igru riječi" jer se istorija Crne Gore sastoji od nespornih i nepobitnih činjenica – bez ikakvih konstrukcija. Sudovi o njima se ne mogu minimizirati jer se istoriografija ne zasniva na iskazu bez opipljivog svjedočanstva. Crna Gora nije Cetinje sa deset sela. Crna Gora je stara Crna Gora, četiri nahije i sedam brda.

Cetinje je testament Crne Gore, a onaj koji nije vidio cetinjsko kulturno blago nije vidio i ne poznaje Crnu Goru gdje ispod svakog kamena stare Crne Gore i sedam brda stanuje istorija. Crnu Goru bez obzira na njenu veličinu, nikada niko nije prepješačio, a kamoli osvojio i okupirao. O tome svjedoče mnogi zapisi.

Istorijske činjenice nijesu ničije vlasništvo, one pripadaju narodu, i o njima treba oprezno govoriti jer nije svaki parlamentarac istoričar pa čak ni hroničar. Autor ovog teksta ne negira nikom pravo na sopstveno viđenje činjenica kada one nijesu mimo "neumitnih istorijskih zakonitosti". Ne želim čak ni da vjerujem da je ovaj iskaz stalni sud, već reagovanje iz afekta, izjava kojoj ne treba pridavati zlu namjeru, jer su sloga, ljubav i mir osnov svake države, pa i Crne Gore.

Nesporazumi ne treba da budu problem našeg vremena. Praštanje je opšta norma ustanovljena kao etički obrazac, što je svojstveno svakom čestitom građaninu Crne Gore. Stvarajmo ono čemu se divi narod Crne Gore i neka nam to bude osnovni zadatak. Slobodu mišljenja ne treba suspendovati, ali ni sebi davati za pravo da budemo autonomni istoričari.

Crna Gora je prije svega "besmrtna poema", dragocjeni izvor za istoriju. Razumijem i da neki žele nove puteve, ali su istorija Crne Gore, književnost dinastije Petrović, Obodska štamparija putevi koji se ne mogu izgubiti, i oni su dio klasične evropske civilizacije. Takođe, vjerujem da smo svi mi bliski svojim društvenim idealima i cijenim da su poslanice Petra Prvog Petrovića bogat izvor ljudskog uma, a da su Crna Gora, pa čak i Cetinje sa deset sela pozornica događaja istorije i kulture "vatreni branilac partrijarhalnog života i prirodnih uslova za opstanak".

Život naroda Crne Gore svijetao je i jasan tip crnogorskog karaktera, bilo sa Cetinja ili ispod Oboda. Crna Gora sa sedam brda je utvrđenje u vjeru, "za krst časni i slobodu zlatnu". Ta duhovnost je položena u plemenitost, koja je temelj crnogorskog čojstva, bio to narod Crmničke, Katunske, Riječke i Lješanske nahije, ili narod sedam brda, narod koji je sačuvao predanja o svojim precima i istorijskim mjestima, koja su svojevrsni referendumi o samostalnoj Crnoj Gori poput Čeva, Careva laza, Krusa, Martinića, Lesendra, Žabljaka, Oboda, Vranjine, Košćela, Pavlove strane, Virpazara i dr. Hoću da vjerujem da iskaz da je Crna Gora bila Cetinje s deset sela nije nije imao namjeru da uvrijedi ili povrijedi, iskaz iza govornice je više djelovao pedagoški, usuđujem se reći didaktički. Pažnja kojom ukazujujem na ovaj iskaz je hotimični navod i nije podatak koji opovrgava istoriju Crne Gore. Preci potpisnika ovih redaka su imali prijateljstva širom Malesije i Krajine, i to iskrena. Zato, naoružajmo se slogom i obzirnošću, jer je to neosvojiva tvrđava za sve narode Crne Gore, bez obzira koje su nacionalnosti i vjere.

I, na kraju, radi Cetinja sa deset sela, citiraću Aleksandra Ivanovića iz pjesme Biljarda "po mjesečini grad ko danju divan" (iz knjige MOJ ZAVIČAJ u prošlosti i sadašnjosti, koju je Pedagoški savjet SRCG, odobrio na sjednici od 7. jula 1969.godine).

(Autor je publicista)

Preuzmite našu aplikaciju