Muke po Iveku 2

Piše: Ratko Kontić

U nekim kolumnama koje su objavljivane u dnevnom listu "Dan" u periodu od 2001. do 2004. godine i sve do momenta kada su zli ljudi odlučili da uskrate pravo na život glavnom uredniku Dušku Jovanoviću, pisao sam, između ostalog, i o krajnje neophodnoj potrebi za potpunom reorganizacijom tadašnje Službe državne bezbjednosti, u kojoj sam radio određeno vrijeme.

U tom momentu nijesam shvatio da je to bilo nemoguće zbog tendencije tadašnje vlasti da potpuno podredi svojim interesima rad te službe, ali sam smatrao da treba dati neki doprinos, makar i izražavanjem kritičkog stava, koji suštinski nije mogao ništa promijeniti.

Nastavio sam da pišem nakon promjene vlasti 2020. godine, želeći samo da dam skroman doprinos nastojanjima da se nešto promijeni i drugačije funkcioniše u odnosu na veoma ružno nasleđe bivše vlasti u nekim oblastima života i funkcionisanja države.

U periodu od 2020. godine do danas sam predočio, u nekim kolumnama, da se sadašnji ANB ili tajna služba mora potpuno reorganizovati, kao što sam napisao da znam da je Duško Jovanović bio pod tretmanom operativnih mjera tadašnje Službe državne bezbjednosti.

I u avgustu prošle godine sam napisao kolumnu "Muke po Iveku" vezujući naslov za englesku komediju iz 1983 godine, odnosno njenu hrvatsku verziju sa predočenim naslovom.

Sam naslov "Muke po Iveku" suptilno asocira na probleme aktuelnog šefa ANB Ivice Janovića kako da riješi kadrovske probleme u ANB i reorganizuje je, ali prvenstveno da poboljša operativne mogućnosti tajne službe kojom rukovodi.

Osim normativno predočene i zakonski usvojene široke mogućnosti primjene tajnih mjera, koja se može osporavati, apostrofirao sam pitanje operativnih kapaciteta, odnosno operativnih mogućnosti ANB u prikupljanju podataka, po linijskom i teritorijalnom principu i modelu radu.

Ratko Kontić

Arhiva

I tada sam konstatovao da se potencijano radi o nemogućnosti kvalitetnog prikupljanja operativnih podataka sa terena, iz više razloga.

I naravno, da okretanje ka mogućnosti primjene svih ostalih tajnih mjera, tajnog prisluškivanja, praćenja, nadziranja, pretresa i još nekih mjera, može umanjiti nedovoljnu efikasnost operativaca i pomoći direktoru ANB da, kako tako, može opstajati i zadovoljavati upite aktuelne vlasti i međunarodnih partnera.

Naravno, sve se odnosi najviše na tzv. "unutrašnju problematiku" koja je bila, a i danas je najznačajniji dio svakodnevnog rada operative ANB.

Pisao sam prije dvadeset i više godina, a i nedavno, o nasušnoj potrebi da se otvore tajna dosijea naših bivših službi radi suočavanja sa svim što nije bilo dobro u odnosu na prava bilo kojeg pojedinca da živi i radi na dostojanstven način.

I znao sam da će "Muke po Iveku" ili muke po Ivici, doći do izražaja u određenom momentu, ali mi nije ni padalo na pamet da bi g. Janović pokrenuo krivični postupak protiv novinara koji se bave istraživanjem načina rada službe kojom on rukovodi.

I ponavlja se matrica da su, u poslednjih 20 i više godina, sposobniji neki novinari i neke NVO nego kompletna operativa ANB.

I nije Ivica Janović podnošenjem krivične prijave protiv istraživačkih novinarki, tražeći i da mu predoče izvore svojih podataka, ništa posebno uradio osim što je javno priznao nesposobnost službe kojom rukovodi, a time i svoju nesposobnost da na adekvatan i profesionalan način organizuje rad tajne policije.

Osim tog, veoma lošeg poteza, ko god da ga je savjetovao ili je sam odlučio, priznao je da reorganizacija ANB ide u lošem pravcu i da se nije uspio izboriti sa recidivima prošlih vremena, kada je tajna služba bila podređena interesima jedne partije.

Ne postoji nijedan čovjek u Crnoj Gori i šire koji vjeruje da nekadašnja SDB ili današnja ANB nijesu znale za nastanak i aktivnosti savremenih oblika organizovanog kriminala koji je Crnu Goru postavio na sam vrh te problematike u Evropi i mnogo dalje.

I zato su muke po Ivici velike, jer se problemi unutar tajne službe ne mogu rešavati podnošenjem krivičnih prijava protiv novinara, čije ste interesovanje izazvali svojim neadekvatnim i neprofesionalim ponašanjem ili činjenjem, a kojima je to posao za koji su se školovali ili opredijelili.

Isto kao što se neko opredijeli da radi u tajnoj službi.

Zato su muke po Ivici velike, ali ih neće riješiti krivičnim progonima niti bilo kakvim represivnim mjerama.

I kako sam prošle godine predočio u kolumni "Muke po Iveku" da sve na kraju može postati komedija, sadašnji momenat i postupci šefa tajne policije postaju retrogradni i nespojivi sa pozicioniranjem tajne službe u Crnoj Gori u 21. vijeku i našom željom da se demokratski integrišemo u EU.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)